Dani Rodrik

Dani Rodrik

Profesor međunarodne političke ekonomije u Školi za upravu John F. Kennedy na Sveučilištu Harvard

Nema vremena za trgovinski fundamentalizam

Treba nam bolja ravnoteža između nacionalne autonomije i globalizacije. Ponajprije, pretpostavke liberalne demokracije trebamo staviti ispred pretpostavki međunarodne trgovine i ulaganja.

Jedan od ključnih izazova naše ere jest održavanje otvorenog i rastućeg međunarodnog trgovinskog sustava. Na žalost, "liberalna načela" svjetskog trgovinskog sustava "sve se češće napadaju". "Protekcionizam postaje sve nadmoćniji." "Postoji velika opasnost da će se sustav raspasti… ili da će propasti u tmurnoj reprizi 30-ih." Vaše bi mišljenje moglo biti opravdano ako vjerujuete da su ovi redci izdvojeni iz nedavnih izljeva zabrinutosti u poslovnim i financijskim medijima o trenutačnoj reakciji protiv globalizacije. Oni su zapravo napisani prije 35 godina, još 1981. godine.

Tada je problem bio u stagflaciji (stagnacija+inflacija) u razvijenim zemljama. Tada je Japan, a ne Kina, bio trgovinski bauk, koji je uhodio - te zatim preuzeo - globalna tržišta. Sjedinjene Američke Države i Europa reagirali su podizanjem trgovinskih zapreka i nametanjem "dobrovoljnog ograničenja izvoza" (VER) na japanske automobile i čelik. Razgovori o polaganom približavanju "novog protekcionizma" bili su učestali.  Ono što se naknadno dogodilo osporilo bi takav pesimizam vezano uz trgovinski režim. Umjesto da krene prema jugu, globalna trgovina doživjela je eksploziju tijekom 90-ih i dvijetisućitih, potaknuta osnivanjem Svjetske zrgovinske organizacije, povećanjem broja bilateralnih i regionalnih trgovinskih sporazuma te sporazuma o ulaganju te usponom Kine. Počelo je novo doba globalizacije, zapravo nečega što je više nalik na hiperglobalizaciju.

Novi protekcionizam 80-ih
U retrospektivi, "novi protekcionizam" 80-ih nije bio radikalan raskid s prošlošću. Bio je to više slučaj održavanja režima nego njegova remećenja, kao što je i napisao politički znanstvenik John Ruggie. Zaštitna carina, mjere protiv prekomjernog uvoza ("safeguards") i dobrovoljnog ograničenja izvoza (VERs) u to vrijeme bili su ad hoc, ali bile su to neizbježne reakcije na izazove distribucije i prilagodbe nastale pojavom novih trgovinskih odnosa. Ekonomisti i trgovinski stručnjaci koji su dizali lažnu uzbunu u to vrijeme bili su u krivu. Da su vlade slušale njihove savjete i da nisu odgovorile svojim biračima, vjerojatno bi još dodatno pogoršale situaciju.

Ono što je suvremenicima izgledalo poput štetnog protekcionizma bio je zapravo način oslobađanja tenzija radi sprečavanja prekomjernog gomilanja političkog pritiska. Jesu li promatrači na sličan način uspaničeni vezano uz današnju protureakciju na globalizaciju?  Međunarodni monetarni fond (MMF) nedavno je upozorio na to da bi usporeni rast i populizam mogli dovesti do pojave protekcionizma. "Od ključne je važnosti braniti izglede za produbljivanje trgovinske integracije", stav je glavnog ekonomista MMF-a Mauricea Obstfelda. Međutim, malo je naznaka da se vlade odlučno odmiču od modela otvorene ekonomije. Internetska stranica globaltradealert.org ima bazu podataka protekcionističkih mjera i česti je izvor tvrdnji o polaganom približavanju protekcionizma. Kliknite na njezinu interaktivnu kartu protekcionističkih mjera i zamijetit ćete eksploziju vatrometa: crvene kružnice diljem globusa. Izgleda zabrinjavajuće dok ne kliknete na mjere liberalizacije i otkrijete podjednak broj zelenih krugova.

Zašto je Trump opasan?
Razlika je ovaj put u tome što se populističke političke snage doimaju znatno snažnijima i bližima pobjedi na izborima, djelomice kao reakcija na uznapredovalu fazu globalizacije koja je nastupila nakon 80-ih. Ne tako davno bilo bi nezamislivo razmatrati britansko napuštanje Europske unije ili republikanskog predsjedničkog kandidata u Sjedinjenim Američkim Državama koji obećava da će prekršiti trgovinske sporazume, sagraditi zid kako bi onemogućio dolazak meksičkim imigrantima i kazniti kompanije koje se sele offshore. Čini se da se nacionalna država uporno želi ponovno afirmirati. N

o, lekcija iz 80-ih bila je da promjena smjera u odnosu na hiperglobalizaciju ne treba nužno biti loša, pod uvjetom da ona služi za održavanje prilično otvorene svjetske ekonomije. Kako sam često tvrdio, potrebna nam je bolja ravnoteža između nacionalne autonomije i globalizacije. Ponajprije, pretpostavke liberalne demokracije trebamo staviti ispred pretpostavki međunarodne trgovine i ulaganja. Takav rebalans ostavio bi dovoljno prostora za otvoreno globalno gospodarstvo; on bi ga zapravo omogućio i održao. Populist poput Donalda Trumpa nije opasan zbog specifičnih prijedloga vezanih uz trgovinu. Stvar je u tome da oni ne pridonose dosljednoj viziji vezano uz usporedni prosperitet Sjedinjenih Američkih Država i otvorenog svjetskog gospodarstva (riječ je, naravno, o nativističkoj, neliberalnoj platformi na kojoj on vodi svoju kampanju i putem koje bi vjerojatno upravljao).

Smanjiti autoritet populista  
Ključni izazov s kojim su suočene mainstream političke stranke u naprednim gospodarstvima u današnje vrijeme jest osmišljavanje takve vizije, zajedno s pričom koja bi smanjila autoritet populista.  Od tih stranaka desnog ili lijevog centra ne bi trebalo tražiti spašavanje hiperglobalizacije pod svaku cijenu. Zagovaratelji trgovine trebali bi imati razumijevanja ako one usvoje neortodoksne politike u cilju pridobivanja političke podrške. Trebali bismo umjesto toga razmotriti jesu li njihove politike potaknute željom za jednakošću i socijalnom  inkluzijom ili nativističkim i rasističkim porivima: žele li unaprijediti ili oslabiti vladavinu prava i demokratsko odlučivanje; pokušavaju li spasiti otvoreno svjetsko gospodarstvo - premda uz drukčija temeljna pravila - umjesto da ga potkopaju.

© Project Syndicate, 2016.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!