Čuvši što Vlada smatra rebalansom panično sam poželio sve kune pretvoriti u eure. Dan poslije ovog čina tragikomedije, nakon što je panični atak prošao, kao što se vojnik na neprijateljskom teritoriju na svaki šum hvata za pištolj, hvatao sam se za token i mozgao da li da brokerima transferiram nešto novca za dokupljivanje Lure, i to da malo čistim s aska. Zasad, nisam.Zapravo, sve to s rebalansom, Vladinim riječima, djelima, mislima i propustima, za moje podrumske analize ipak je drugorazredna informacija. Dan za danom, na vrhu Bloombergova weba bili su podaci o očajnoj prodaji rabljenih i novosagrađenih kuća. Na sad već redovitom grahu s kobasicom Duhu Iz Banke izgovorio sam herezu. Da su podaci o prodaji kuća, zbog kojih Vix, indeks straha, poskoči i deset posto, možda precjenjeni. U redu, znamo čemu ti podaci služe. Ali, moguće je da njihov značaj treba korigirati za puko raslojavanje, koje mi zvuči kao logična posljedica svake krize.

Interpretacija povijesti
Više me zanima prodaja hamburgera, šampona, keksa i čokolade, odjeće koju promatrač na čovjeku ne vidi, čarapa i gaća, nego kuća. No dobro, podaci te vrste za mene su radosna vijest, zbog njih se nadam da Fed još neko vrijeme neće povećati kamatu, što na mom jeziku znači utemeljenu nadu da se produžava moje vrijeme za kupnju i dokupljivanje. Fed je i moj knjiški urednik. Dnevnik malog ulagača 2 mislim napisati nakon dva uzastopna povećanja kamate, dok će prvo sniženje nakon rasta biti moje najveće iskušenje. Prodati sve što imam, ili ipak držati dionice. Vjerojatnije je da ću prodati. Moja interpretacija povijesti koja se ponavljala. Uskoro će kraj godine, vrijeme da opet uložim novac ušteđen prestankom pušenja. Na rang-listi vodi Herbalife, koji je prošlog tjedna potpisao ugovore s nogometnim klubom Makabi Haifa iz Izraela, četverostrukom svjetskom prvakinjom u boksu, Indijkom Mary Kom, te njenom sunarodnjakinjom, trećom badmintonašicom svijeta Sainom Nehwal. Dakle, kako sam se nadao, kompanija razumije da prodaja “ne postoji”, postoji samo oglašavanje. Oduševilo me je i što sam kupio dionice kompanije čiji glavni proizvod koristi samo nešto više od milijun ljudi na kugli zemaljskoj, što će reći da je prostor za rast očit. Naime, smršavjevši gotovo pet i pol kila za dva mjeseca stekao sam pravo na popust. Odabrao sam trideset i pet posto, a s popustom sam dobio i brošure.

Krivulja nade
U jednoj od njih piše da se dnevno, na cijelom svijetu, napravi više od milijun Herbalifeovih zdravih doručaka. Pitao sam coacha je li to pogreška, je li brošura možda zastarjela. Kaže, nije. Čisto za zapisnik, u Hrvatskoj je kupaca manje od jedan posto, dok ih je na Islandu osamdeset posto… Bojao sam se da sam zakasnio u krivulju nade u eksponencijalni rast, no ipak sam stigao na vrijeme. Ako ne za rast, onda bar za nadu. Sve dok se cijena ne izjednači s cijenom koju je platio Lactalis, a bude li zarada rasla moguće i iznad te cijene, na popisu je i Lura. A jedino što bi me moglo spriječiti da investiram ušteđeni novac, jest procjena da je bolje i dalje štedjeti, oročavati na mjesec ili tri mjeseca, kako u presudnom trenutku ne bih ostao bez novca za inicijalnu javnu ponudu HEP-a. Naprosto, vidiš na filmu kako to izgleda. Da bi dobio drogu, ovisnik bakinu zlatninu prodaje u bescjenje. Mislim da će tako i Vlada koja se u datom trenutku zatekne na vlasti. Novca neće biti, a da bi dobila novi kredit, ili otplatila raticu, prodat će HEP. Eto, recimo da je godišnja dobit dvije i pol milijarde kuna, prodaja na P/E 7 jednako je 17,5 milijardi. Novi vlasnik odmah sreže troškove, a praksa kaže da je nakon privatizacije elektroprivreda struja u tranzicijskim zemljama poskupjela prosječno dva i pol puta. Da, definitivno ne smijem ostati bez novca za kupnju HEP-a.

Nikako da naučimo
Mi Hrvati nikako da naučimo da nas ni Europa, ni Europska unija, neće spasiti. Prije rata smo sanjarili kako će Amerikanci intervenirati, jer je Saratoga bila u Jadranu. Onda smo mislili da je ubojstvo socijalizma rješenje svih problema. Sad je to EU. Pogledamo li svijet oko sebe, teško je oteti se dojmu da će Hrvatska u Europi prolaziti kao i dosad, kao što svaka inferiorna civilizacija prolazi u dodiru sa superiornom. Budimo realni. Ljudi koje smo izabrali, ili koje je Europa za nas izabrala, su na skali od neopisivih primitivčina do tragično nedoraslih zadatku. To je samo dio razloga zašto ni ove godine neću izdati knjigu na hrvatskom jeziku. Tragično je to, ali dvadeset godina poslije, sve što razuman Hrvat može učiniti je: pronaći način da surađuje s “okupatorom”, dakle s civiliziranim svijetom, a da ipak ne bude kvisling. U Hrvatskoj tako mislim ulagati u ono u što ulaže civilizirani svijet, knjige zbog otežane naplate namjeravam izvoziti, a kod kuće objavljivati iz hobija. Usput budi rečeno, ovo je 150. Dnevnik malog ulagača. Zahvaljujem vam što je 144 od tih 150 tjedana Mali ulagač najčitaniji tekst u ekonomskom novinarstvu.

* Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, HBAS-R-A, LURA-R-A, STTB (Makedonija) i PLNM (Srbija), HLF (NYSE).