Je li turizam kakvog znamo dosegnuo vrh održivosti? Gdje leži odgovor? Odgovor možemo saznati vrlo brzo.

Ako usporedimo 9 milijardi eura prihoda od turizma i nevjerojatne gužve na našim autocestama, sudaranje ljudi u Dubrovniku i nepregledne kolone na Plitvičkim jezerima, taj odgovor nameće se sam.  Vrh održivog turizma vrlo je blizu. Uz ogroman broja posjetitelja mi dostižemo trećinu zarade jedne Švicarske. Kako to? Odgovor treba potražiti u vrsti turizma koja prevladava u našoj zemlji i profilu turista koji nas posjećuju svake godine. Naravno, uvijek naglašavamo rekorde, no možemo li puno više? More, obala i plaže naš su glavni adut u postizanju ovih rekorda, a velika većina turista zajedno sobom donosi prehrambene artikle koje konzumira na našim elitnim destinacijama.

I da, naravno, možemo i moramo puno više. Odgovor se naravno krije u turističkom proizvodu koji nudimo. On mora biti raznovrsniji, u skladu s trendovima i praćen nevjerojatno dobrom turističkom uslugom. Naglasak na nevjerojatno! U mnoštvu prilika, stranci i domaći turisti mogu se uvjeriti u uslugu koja se čini takvom kao da jedva čeka da prođe sezona pa da se ti prljavi turisti maknu iz naših krajeva.

Neka dođu, ostave novce i neka se gube napolje! Možemo li ovakvim stavom privući turiste veće platežne moći i eliminirati opasnosti masovnog turizma? Naravno, ne! Što nam je potrebno? Potrebna nam je nacionalna edukacija u turizmu; od ljudi koji upravljaju turizmom, turističkih zajednica, agencija, subjekata, pa sve do turističkog osoblja koje je u izravnom kontaktu s turistima. Potrebna je promjena paradigme, obrnuta piramida upravljanja gdje su sve druge strukture turizma potpora ljudima koji su u izravnom kontaktu s turistom. Jedino nacionalni konsenzus i suradnja, uz pravilnu motivaciju turističkih djelatnika može rezultirati osmjesima na njihovim licima, konstantnom edukacijom i upoznavanjem s kulturama turista, te, na kraju, zadovoljnim turističkim potrošačem duboka džepa. 

Odvojenost mora i kopna
Vratimo se načas na turistički proizvod. On mora biti u skladu sa svjetskim trendovima i uključivati ugrađenu IT tehnologiju u svaku ponudu: elektronski check in, elektronski booking, elektronsko plaćanje, besplatan Wi-Fi svugdje, pa čak i kod skoka s padobranom! Moderni turist uz uzbuđenje i adrenalin traži i potpuni opozit u isto vrijeme, udobnost prijenosa informacija i udobnost plaćanja. Odgovor na produženje održivog turizma leži i u razvoju elitnih vrsta turizma kao što su: nautički, zdravstveni, kongresni i naravno, elitni ekološko-gastronomski turizam. Sve ovo mora biti popraćeno kvalitetnom prijevoznom infrastrukturom, kao što su ugodne morske i riječne luke, ugodne zračne luke i brza željeznica. I to je samo početak!

Nastavak mora biti nacionalna strategija razvoja turizma, ne stihijsko povećanje broja turista inercijom, zbog problema na konkurentskim tržištima, već organizacija destinacijskog menadžmenta, dugoročno formuliranje turističkog proizvoda s dodanom vrijednošću i konstantna edukacija svih razina turizma. Ta strategija mora obuhvaćati i razvoj kontinentalnog turizma, produljenje sezone, jer smo po ovim čimbenicima najgori u konkurenciji svih relevantnih zemalja. More i kopno potpuno su dva odvojena ekosustava turizma, gdje u jednom vlada prenapučenost, a u drugom kronična potraga za gostom viška. Zašto edukacija? Zato što je turizam zanat koji se uči!

Neshvatljiv je podatak kako Hrvatska, s četvrtim mjestom na svijetu po broju dolazaka po stanovniku, ubire dva puta, a katkada i tri puta manje prihoda od turizma kao što je navedeno u primjeru Švicarske. Mi jednostavno ne znamo zaraditi od turizma, dok dugoročno ulice naših najposjećenijih gradova i staze nacionalnih parkova postaju zakrčene, narušene i oštećene. Naglasak moramo staviti na kongresni turizam, pokušati barem nagristi primat Barcelone i izgraditi brand kao turističko-edukacijska destinacija. Uz dogovor, potporu i suradnju svih dionika turističke djelatnosti, moramo iskoristiti postojeću i sagraditi novu infrastrukturu, kako bi održavanje edukacijskih konferencija bilo na najvećoj mogućoj razini. 

Nova uloga HTZ-a
Moramo organizirati najmanje deset kongresnih destinacija koje će nuditi edukacijske konferencije u izvansezonskom razdoblju na moru i tijekom cijele godine na kopnu. HTZ napokon mora postati turistički i organizacijski promotor ovakve vrste održivog turizma koji će produžiti sezonu i privući goste dubljeg džepa. Gusjenicu moramo preobraziti u leptira, jer svojom ljepotom prirode, ona to već i jest. 

Potaknuti promjene
Za prvu ruku, uz dogovor ministarstva, privatnih vlasnika kongresnih centara i turističkih zajednica, moramo organizirati centre edukacije prvo za vlastite ljude, naravno s naglaskom na destinacijskom menadžmentu i edukaciji osoblja, te edukacije moramo održavati svaki mjesec uz marketinšku pomoć nacionalne televizije i medija, probuditi svijest za promjenom među turističkim djelatnicima i predstaviti edukaciju kao nešto što je in, dobro i zabavno. Kada se preobrazimo iznutra, odjeci će doprijeti i do velikih turističkih sajmova, te kongresni turizam moramo ponuditi cijelome svijetu. Ovo je samo prvi korak ka izgradnji održivog turizma i njega, naravno, uz zajedničku suradnju, moramo učiniti sami.