Najbolja rješenja spora su ona koja kreiraju same stranke

Autor: Srđan Šimac , 07. siječanj 2015. u 22:00

Gospodarstvenik iz Osijeka u praksi je imao 80 parnica i u svima je pobijedio, međutim, ni po jednoj presudi se nije uspio naplatiti. S druge strane, u sporovima u kojima je pregovarao s drugom stranom, naplatio je 95% potraživanja.

Bili ste u izvrsnim odnosima s poslovnim partnerom. Došlo je do nesuglasica oko izvršavanja ugovora. Vjerujete da ste u pravu. Ljuti ste.

Prekinuli ste pregovore, a konflikt je eskalirao toliko da ga niste u stanju sami riješiti. Ima li šanse da se ne odlučite za sud kao prvu opciju? Što doista znate o sudovima i suđenju? Očekujete li da će sud riješiti vaš problem i to baš onako kako vi to priželjkujete? Ako se odlučite za parnicu dobro se pripremite! Izgubiti. Čini se da živimo u paternalističkoj iluziji da će naše probleme riješiti netko drugi, država, sudovi. Zadaća suda nije imati sluha za vaše probleme. Zadaća suda je odlučiti o vašem sporu umjesto vas. U parnicu se najčešće ulazi iz nužde.

Vjeruje se da drugih mogućnosti nema. Ma tko bi mi mogao pomoći u pregovorima ako ja u tome nisam uspio? Stranke u konfliktu osjećaju nemoć i povrijeđene su. Odustaju jedna od druge i rješavanje konflikta prepuštaju trećima. Prepuštaju vlasništvo nad sporom osobama koje jako malo znaju o njemu. Na taj način gube kontrolu nad sporom i nad životom. Prepuštaju rješavanje trećima u uvjerenju da neće morati imati posla s drugom stranom. Ne znaju da će sada s njom imati posla više nego ikada prije. Sudski postupak je tegoban i ne postoji ta nagrada koja se zove sudska presuda koja može zaliječiti rane dobivene u "ratnom" pohodu vođenom s namjerom da se naudi drugoj strani dopuštenim i nedopuštenim pravnim sredstvima.

Jednostrane priče
Tužba se smatra iskazom nepovjerenja najvišeg stupnja. Izdajom! Njenim podnošenjem prestaje autonomija stranaka. Suđenje je kao ples s medvjedom. Čini se atraktivnim plesati s medvjedom. Međutim, ako se odlučite za ples s njim, ne možete stati plesati kad vi hoćete, već kad to medvjed odluči.Što se događa u parnici? Prevodi se život na za stranke nerazumljiv pravni jezik. Grade se suprotne pravne pozicije koje često nemaju veze sa stvarnim događajem. Koriste se samo činjenice i dokazi koji potkrjepljuju jednostrane priče, a ono što im ne idu u prilog, uklanjaju i/ili skrivaju. Stranke svojim punomoćnicima prenose samo filtriranu verziju istine, a punomoćnici strankama često govore samo ono što one žele čuti. Riječ je zapravo o institucionaliziranoj sabotaži istine.  

Na početku parnice strankama vlada virus presamouvjerenosti u vlastite izglede. Pršte od optimizma iako im je jasno da samo jedna od njih može pobijediti. Kategorije vrijeme, novac, psihičko opterećenje i gubitak, nestaju iz vida. Nepoznavanje parnice i sudovanja ima za posljedicu precjenjivanje njihovih mogućnosti. Parnični postupak je strog i formalan. Bavi se činjenicama i pravom te pravno, a ne životno i poslovno relevantnim. Bavi se isključivo prošlošću, ne i sadašnjošću i budućnošću stranaka. Utvrđuje tko je u pravu, a tko u krivu. Tko je pogriješio? Tko je odgovoran? Sve je usmjereno na suprotstavljanje već suprotstavljenih stranaka. Stranke u parnici imaju sporednu ulogu premda o sporu znaju najviše.

Zato parnica traje dugo i iscrpljujuća je za stranke u svakom pogledu. One nemaju kontrolu ni nad postupkom ni nad rezultatom. Riječ je o riziku izvan kontrole. Rješenje se strankama nameće! Proglašava se pobjednik i gubitnik. Stranke u parnici traže pravdu i poistovjećuju je s potvrdom da su baš one u pravu. One ne znaju da im pravdu ne može dati netko treći, već je mogu dobiti samo od stranke s kojom su u sporu. Nemoguće je dobiti pravdu u postupku u kojem se stranke međusobno napadaju, vrijeđaju i nanose štetu jedna drugoj. Nemoguće je dobiti je u postupku koji ih razdvaja i koji njihov problem uvećava. Veći konflikt, dugotrajnija parnica, veći troškovi. Dugotrajne parnice kao da imaju vlastiti život. Nitko, pa ni parnica ne želi umrijeti.

Necjelovita slagalica
Da bi stranka "uspjela" u parnici, mora uvjeriti suca u svoju priču, svoju subjektivnu istinu. U tu svrhu koristi se istinama, poluistinama i nerijetko neistinama. Parnični sudac ne raspolaže alatima za utvrđivanje istine. Ne može strankama naložiti da mu dostave ono što po njegovom mišljenju nedostaje da bi se utvrdila istina. Može ih samo pitati imaju li što dodati? Ako nemaju, mora odlučiti između dvije dirigirane subjektivne istine na temelju onoga čime raspolaže, premda je on najslabije informirana osoba o tome što se doista dogodilo. Sudska pravda je kao slagalica (puzzle pravda). Sud odlučuje samo na temelju dijelova slagalice (činjenica i dokaza) koje mu stranke doprinesu. Za utvrditi punu istinu morao bi imati sve dijelove slagalice. Sudac ne može odbiti odlučivati samo zato što mu svi dokazi i činjenice nisu na raspolaganju. Mora donijeti odluku iako zna da mu za njeno donošenje (slaganje), nedostaju svi dijelovi. Zato je sudska odluka kao necjelovita slagalica. Zbog toga sudska istina nije izvjesna, već samo najvjerojatnija. I zato s njom nitko nije zadovoljan. Sudskim presudama se na ovaj način često daje legitimitet stranačkim neistinama.

Prednosti parnice
Stranke znaju da sudovi garantiraju presudu, ali ne znaju da ne mogu garantirati njeno izvršenje. S tim u vezi zanimljivo je iskustvo gospodarstvenika iz Osijeka koji je na seminaru o mirenju u HGK-u upoznao prisutne da je u praksi imao čak 80 parnica i da je u svima pobijedio. Međutim, ni po jednoj presudi se nije uspio naplatiti. S druge strane, u sporovima u kojima je pregovarao s drugom stranom, uz dosta truda, strpljenja i upornosti, naplatio je 95% potraživanja. Ima li snažnije potvrde o beskorisnosti suprotstavljanja. Direktni ili potpomognuti pregovori najbolji su način da dobijete od druge strane ono što želite. Parnica ima mnoge prednosti, posebno kada je s drugom stranom nemoguće komunicirati.

No prije odluke za parnicu pozorno ocijenite sve okolnosti, prednosti i slabosti te izglede i razmotrite kakve vam druge mogućnosti stoje na raspolaganju. Ni jedan konflikt ne može ni nastati ni opstati bez vašeg aktivnog sudjelovanja. Također ne postoji konflikt u kojem ste vi apsolutno u pravu. Najbolja rješenja spora su ona koje kreiraju same stranke. Ljudi su oni koji proizvode konflikte i samo ih oni mogu riješiti. Zato dobro promislite prije nego što se odlučite za parnicu koja lovačkim rječnikom rečeno, često podsjeća na lov jelena paljenjem cijele šume.   

Komentirajte prvi

New Report

Close