Doista je lijepo saznati da Hrvatska u nečemu prednjači u cijelom svijetu, posebno kad je riječ o pitanjima koja se vrlo često vežu uz etiku, štoviše, da se postižu najbolji rezultati na svijetu i to na području vezanom uz zdravlje. Naime, broj pobačaja na zahtjev žena se u Hrvatskoj tijekom proteklih dvadesetak godina, odnosno od dolaska demokracije, smanjio gotovo deseterostruko: prema podacima objavljenim u Jutarnjem listu s gotovo 40.000 u 1990. na gotovo nevjerojatnih 4450 u prošloj godini. Dobronamjerni analitičar bi zacijelo zaključio kako Hrvatska ima briljantno koordiniranu javnu upravu koja je producirala sjajne edukativne materijale i marljivom kampanjom, prvenstveno u školama, krenula smanjivati broj neželjenih trudnoća u zemlji čuvajući tako i fizičko i mentalno zdravlje nacije. Koliko je to spektakularni rezultat najbolje ilustrira činjenica da je Hrvatska po broju pobačaja na 1000 novorođene djece (svega 101,4) ostavila iza sebe i Sloveniju i Češku pa čak i Njemačku, koja ima na 1000 živorođene djece 167,7 pobačaja.

Čak 101 kazneno djelo
Doduše, već kad se počne rasčlanjivati statistika pokazuje se nešto vrlo čudno: pored tih 4450 pobačaja prošle godine u Hrvatskoj još 4525 bilo je evidentirano bez dijagnoze, odnosno u rubrici “ostalo”. Također, ima bolnica u kojima je broj pobačaja apsolutno nesrazmjeran broju stanovnika koji im gravitiraju. Primjerice, broj pobačaja u Petrovoj bolnici u Zagrebu, vjerojatno najpoznatijem rodilištu u Hrvatskoj, bilo je registrirano manje pobačaja nego u Zagrebu. U Rijeci je bilo nekoliko puta više pobačaja nego u Splitu, premda je Split osjetno veći… No, nitko se nije zapitao kako je to sve moguće dok nije se pojavila “Ordinacija”. U sklopu ove akcije uhapšeno je sedam ginekologa iz Opće bolnice Varaždin te dvojica koji su ambulante imali u Koprivnici i Bjelovaru. Sedmoricu veličanstvenih sumnjiči se za ukupno 101 kazneno djelo: 58 zlouporaba položaja, 13 kaznenih djela poticanja na izvršenje zlouporabe položaja i ovlasti, 29 krivotvorenja službene isprave i jedno kazneno djelo protupravnog prekida trudnoće. Po ocjeni istražitelja jedini cilj uhićenika bila je nezakonita zarada, a sve su to činili zloupotrebljavajući položaj. Uredno su naplaćivali prekide neželjenih trudnoća, ali su novac, obično između 1000 i 2500 kuna, zadržavali umjesto uplaćivali u bolničku blagajnu. Drugi korak je bilo krivotvorenje medicinske dokumentacije kako bi se opravdalo pobačaje nakon čega su računi slani HZZO-u i ponovo naplaćivani. Jedan ginekolog naplaćivao je i nazočnost porođajima i to skuplje od pobačaja – po 500 eura.

Čekala se dojava pacijenata?
U medijskim izvještajima nije bilo pojašnjeno zbog čega je pokrenuta višemjesečna istraga koja je prethodila hapšenju, no vjerojatno je policija do prve informacije o nezakonitostima u Općoj bolnici Varaždin došla od pacijenata. Ako je to točno, onda znači da se nitko unutar sustava nije zapitao kako to da se pojavio toliko broj patoloških trudnoća u Varaždinu, odnosno kako to da se baš kod sedam veličanstvenih stalno pojavljuju trudnice s problemima koji zahtijevaju pobačaj. Ipak se vode statistike i valjda se vidi kad dođe do neke anomalije. Daleko bitnije bilo bi proanalizirati kako je moguće da su ovi ginekolozi tako često i tako dugo varali sustav i postaviti pravila kako se to u budućnosti ne bi događalo. Je li pitanje bilo u organizaciji korištenja operacijskih dvorana, odnosno prati li se dovoljno pozorno u bolnicama tko sve i zašto ih koristi? Je li se pratilo dovoljno pozorno potrošnja lijekova u bolnici? Ima puno načina da se obeshrabri ili učini daleko težim svaki pokušaj varanja u sustavu, odnosno spriječi korupcija, što je daleko bolje i za liječnike i za pacijente i za društvo u cjelini. Sedmoricu veličanstvenih treba kazniti na primjeren način, ali treba i povesti računa da se spriječe buduće moguće štete i da sustav gubi liječnike. Bez obzira što je gramzljivost sedam asova za svaku osudu, ipak su valjda nešto radili i za plaću i doprinosili zdravstvenoj zaštiti svojih pacijentica i treba im oduzeti priliku da ponovo postanu lopovi.

* Svi izneseni stavovi isključivo su osobni stavovi autora

Zorislav Antun Petrović, predsjednik Transparency Internationala Hrvatska i član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa