Srđan Šimac

Srđan Šimac

Sudac Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i predsjednik Hrvatske udruge za mirenje

Mirenje nije alternativa sudovima već pregovaranju

Mnoge stranke i njihovi punomoćnici često kažu da nemaju vremena za mirenje, dakle nemaju vremena za mirenje čiji sastanci traju nekoliko sati, a imaju vremena za parnice koje traju 5, 7 ili 10 godina.

Neki pregovori nikada ne mogu započeti. Jedna strana želi razgovarati, druga to uporno odbija. Neki pregovori brzo upadnu u slijepu ulicu iz koje stranke ne znaju pronaći izlaz.

Zamislite pregovaračku situaciju u kojoj su stranke iskazale krutost stavova i agresivnost, usmjerile su se isključivo na ostvarenje vlastitih interesa. Razmijenile su teške riječi, povisile glasove, međusobno se okrivljuju i vrijeđaju. Napustile su pregovarački stol. Umorne od takvog komuniciranja deprimirane su i frustrirane. Pregovori nisu uspjeli, teško im je. Ne žele nastavak jer znaju da će se ponovno naći u jednako mučnoj situaciji - predmet spora je važan, ali što da rade? Hoće li izabrati uobičajeni put, parnicu? Možda arbitražu? Hoće li prepustiti nekom drugom da odluči o njihovom sporu umjesto njih?

Prije nego što se odlučite za parnicu ili arbitražu, imajte na umu da postoji rješenje za prekinute izravne pregovore - mirenje (medijacija) - i da ono nije alternativa sudovima, već pregovaranju. Mirenje i izmiritelja (medijatora) dodajemo pregovorima koji nisu uspjeli; zato ga zovemo potpomognutim pregovaranjem. Nije riječ o tradicionalnom pregovaranju u kojem stranke same izravno pokušavaju riješiti spor, već o pregovaranju uz pomoć treće neutralne osobe. Izmiritelj raspolaže posebnim znanjima i vještinama i pomaže strankama u obnavljaju prekinute komunikacije, u upravljanju sukobom i u traženju rješenjam, a pregovarački izgledi i mogućnost rješenja spora višestruko se uvećavaju ako stranke u pregovore uključe izmiritelja.

Izmiriteljeva vještina 
Sposoban izmiritelj može ukloniti ranije mnoge zapreke koje se uobičajeno isprečuju u pregovorima. Najčešće je riječ o prirodnim ljudskim reakcijama koje je teško kontrolirati. Poteškoće koje sa sobom nosi sukob izvan kontrole i prateće negativne emocije, velika su zapreka u pregovorima čak i vještim pregovaračima. Izmiriteljevo znanje i vještine mogu biti presudan faktor za upravljanje njima te za uspjeh mirenja. Pregovori se ne pokreću sami i ne održavaju sami: sukobe stvaraju i održavaju ljudi, oni ih i okončavaju.

Stranke ne mogu očekivati rješenje sukoba ako ustraju u jednakom ponašanju koje ih je i dovelo do sukoba. Rješenje zahtijeva strpljenje, upornost i otvorenost, a do njega je moguće doći ako stranke dobiju priliku ispitati održivost svojih početnih, najčešće nerealnih pozicija i očekivanja, te saznati i razumjeti stvarna očekivanja i interese suprotne strane.Kako izmiritelj može pomoći strankama u sporu? Podsjeća ih da na drugoj strani nije neprijatelj, već osoba s kojom mogu pronaći rješenje od zajedničkog interesa. Osnažuje svijest stranaka o njihovoj sposobnosti suočiti se s problemom i riješiti ga. Stranke u mirenju imaju priliku ispričati svoju stranu priče svima razumljivim jezikom.

Izmiritelj unosi mir, nadu i optimizam među stranke. Ohrabruje ih realno procijeniti subjektivne stavove. Osigurava prostor i vrijeme za otvorenu i uvažavajuću komunikaciju i unaprjeđuje proces razmjene informacija, a što je više informacija odlučivanje je kvalitetnije. Prisutnost izmiritelja pomaže transformirati ozračje u pregovorima. Kada mod neproduktivnog suprotstavljanja stranke zamijene suradnjom, otvaraju se mogućnosti za rješenje. Zadovoljstvo stranaka vlastitim rješenjem nadvisuje rezultate bilo kojeg drugog postupka rješavanja sporova. Mirenje je doslovce put koji stranke vodi prema izlazu iz sukoba.

Emocije i troškovi 
Istraživanja su potvrdila da svaka stranka u sporu želi svoj "dan u sudu". Pri tome se ne misli doslovce na sud, već na određeni postupak, pravila i pravičan odnos, treću neutralnu osobe koja vodi postupak i koja strankama postavlja pitanja, koja osigurava prisutnost stranaka i trajanje postupka te koja stvara ozračje za sigurnu komunikaciju. Mirenje je upravo takav postupak. U pregovorima svaka stranka traži najbolji rezultat za sebe. U mirenju se traži uzajamno prihvatljivo rješenje mimo ili pored stranačkih preferencija. Rizik uspjeha ili poraza, troškovi dugotrajnog suđenja, osobni i organizacijski troškovi, vrijeme, emocije, tegobnost konflikta, najčešće su na početku spora izvan sfere interesa stranaka. Izmiritelj po potrebi traži da stranke usmjere pažnju i na ove elemente i da procjene što za njih znači moguće nepostizanje dogovora. U mirenju je važna prisutnost stranaka ili predstavnika ovlaštenih za sklapanje nagodbe.

Neke stranke podcjenjuju mirenje slanjem predstavnika bez punih ovlasti za odlučivanje. Tako uvelike umanjuju šanse za postizanje rješenja jer isključuju mogućnost da donositelj odluke osobno stekne dojam o pregovorima i obeshrabruju suprotnu stranu da im pristupi ozbiljno. Stranke u mirenje trebaju uputiti nositelja odlučivanja, a ne prenositelja poruka. Uputiti nekoga drugoga da pregovara umjesto vas jednako je kao do nekog drugog uputite da ruča umjesto vas. Stranke koje ne rezerviraju dovoljno vrijeme za mirenje prave veliku grešku. Mnoge stranke i njihovi punomoćnici često kažu da nemaju vremena za mirenje. Nemaju vremena za mirenje čiji sastanci traju nekoliko sati, a imaju vremena za parnice koje traju 5, 7 ili 10 godina. Sve veći broj stranaka prepoznaje mirenje kao prikladno rješenje. Riječ je o novom forumu za rješavanje sporova. 

Mirenje prije sukoba
Danas više nitko ne može ni materijalno ni na drugi način priuštiti ignoriranje njegovog postojanja. Pripremite se već danas za mogućnost da svoje sporove koje ne uspijete riješiti izravnim pregovorima, riješite mirenjem. Mirenje omogućuje zadržavanje i osnaženje privremeno poremećenih odnosa i zato može sporove pretvoriti u poslovne prilike. Mnogo bolje je opredijeliti se za mirenje još i prije nego što sukob nastane nego u vrijeme kada se zbrajaju posljedice pravnog rata u parnici. Svaki rat završava mirom. Zašto onda svaki sukob me bi prvo započeo s mirom (mirenjem)? Za (pravni) rat (sudove) uvijek ima vremena.

Komentari (1)
  • jfact
    jfact 8:13 7.11.2014.

    Medijacija nije alternativa sudovima nego je alternativa pregovaranju!!!!!!!! Da bi stranke pregovarale, potrebo je imati dijaloški, tolerantni, konsenzualni i ostale partnerske imeptuse. Stranke i/ili sudionici se moraju doživljavati kao partneri a ne kao protivnici. Kada su stranke i/ili partneri kao protivnici, onda je između njih posrednik borba a ne dijalog. I dijalog je svojevrsna borba ali jezičnim alatkama. Platonu, kao ocu dijaloga, najviše su upravo oponirali sofisti kao vrhunski retoričari.
    No da li se kod nas njeguje kultura pregovaranja, dijaloga, tolerancije i partnerstva ili se oslanjamo na kulturu isključivosti, monologa,ekscentričnosti, lihvarenja,zelenaštva i ostalih zatvorenih vrijednosnih sustava?????

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!