Da danas imam novca koji mi neko vrijeme sigurno neće trebati, kupovao bih dionice s dubokom sviješću da je masa u stanju razgrabiti slavonski rudnik ugljena. Koji ne postoji. Za koji najveći svjetski i, ako se ove naše može tako nazvati, najveći hrvatski autoriteti javno kažu da ne postoji. Ali sve dok cijena raste kupaca bi vjerojatno bilo. S dubokim uvjerenjem i nekoliko svjedočenja da market makeri cijenu rabe kao val, ne samo danas, nego od danas pa zauvijek moj prvi, ili u najgorem slučaju drugi, kriterij za kupnju dionice je dividenda. Dividenda koja se uhodano isplaćuje, ili sjajna perspektiva kompanije, to jest dividenda očekivana u bliskoj budućnosti. Perspektivna budućnost, pošten menadžment, dividenda. Tako, da danas kupujem dionice na Zagrebačkoj burzi kupio bih Končar-Distributivne i specijalne transformatore i Hrvatski telekom.

Digitalna televizija
Teško je reći tko tu ima bolju, perspektivniju budućnost. Na prvi pogled, Končar, jer HT je kao na pragu flat prihoda, zbog jačanja konkurencije i prihodi i dobit bi se, opet kao, mogli smanjivati, dok Končar izvozi u Europu, na forumima se piše da se širi i na arapske zemlje. Međutim, što se Hrvatskog telekoma tiče, mislim da ni nekakvo sitno preuzimanje u Bosni i Hercegovini ili gdje već nije važno koliko, recimo, moguće osnivanje televizije. MaxTV ne vidim kao servis, nego kao infrastrukturu za pravu digitalnu televiziju, za preuzimanje kodiranih programa, pay per view, kao ‘nosač aviona’ za produkciju koju bi pokrenuo HT i za emitiranje produkcija drugih kuća… U redu, podrazumijeva se da sam amater, ali ne dajem velike šanse konkurenciji Hrvatskog telekoma. Ovi naprosto sirovom snagom kapitala gaze sve pred sobom, a nije da im fali pameti. Također, trenutačno se vrlo malo toga plaća mobitelom, ali u budućnosti ne vidim razloga da se mobitelom ne plaća gotovo sve, ili baš sve, a smatram da ne treba zaboraviti da su mobitel i kreditna kartica sličnih dimenzija, i nema razloga ni da bliska budućnost ne daruje umetanje kreditne kartice u mobitel, tim prije jer je sve tanja funkcionalna granica između mobitela i kompjutera… Sviđa mi se menadžment obje kompanije. Končarov zato što pobjeđuje na natječajima u Njemačkoj i Francuskoj, dok izgleda da nema radnika kojeg Hrvatski telekom ne bi otpustio kako bi zaštitio svoje dioničare. U igri Najbolji portfelj 2009. godine moji prvi izbori su KODT-P, KODT-R i HT. Danas, za godinu dana i za globalnu krizu pametniji, mislim da je dividenda najbolja zaštita od klase, koja čini sve da masa ostane neobrazovana, i mase, koja također čini sve što je u njenoj moći da se ne obrazuje. Bilo bi logično da, nakon što masa opet povjeruje da samo budala ne ulaže na burzi, dionice koje daju dobru dividendu najbrže s niskih P/E napreduju na P/E 20, 30, i više. To jest, da napreduju do ciljanih cijena, do zrelosti za prodaju. Od dionica koje bih, da imam novca, kupovao danas, tu je još Siemens (SMNS), ali na cijenama po kojima mu je dividendni prinos veći od 20 posto može ga se kupiti malo, tu ni novac ne pomaže. Valjda ljudi znaju što imaju, i ne prodaju. E, sad… U portfelju imam Hidroelektru. Menadžment mi se, sve dok ne bude imao službu za odnose s javnošću bar kao kolege iz Ericssona Nikole Tesle, neće sviđati.

Dividenda je mizerna, kao da ne postoji. Ali, svi koji se naslađuju misleći da su moji bivši prijatelji bivši jer su me ‘zavaljali’ za ciljanu cijenu – naprosto griješe. Mislim da je target korektno procijenjen. I zato što je građevina nagrada pobjednicima izbora, i zato što Hrvatskoj prijete tisuće, ako ne i desetine tisuća otkaza, a kud ćeš onda s ljudima nego u javne radove, i zato što će Zagreb prije ili poslije imati podzemnu željeznicu, i tunel kroz Sljeme, i obilaznicu, i zato što mislim da nema sile koja će zaustaviti Pelješki most i nizinsku prugu s brdom mostova, tunela i vijadukata. I zato što će građevina nakon krize koju Hrvatska zapravo i ne priznaje opet kandidirati da bude zamašnjak gospodarskog rasta, i zato što su 2000 zaposlenih vrijednost za potencijalnog novog vlasnika… Ako bih birao dionicu za studiju slučaja, case study hrvatskog tržišta kapitala, sigurno bi to bila HDEL. Mnogo je razloga. Međutim, ne vjerujem ja u Hidru zato što je ovo Hrvatska, nego zato što mislim da je dobar građevinar.

Elitni turizam
Turisthotel sam kupio želeći imati nekretninu s nekakvim biznisom. Nisam imao novca za veliku parcelu, pa sam kupio udjel u parceli idealnoj za turizam kakav vidimo po odredištima gdje menadžment zna kako se radi, a ima i kapital kojim znanje provodi u djelo. Nadam se da će neki bogati Rus, Arap, Španjolac ili netko četvrti, kupiti Turisthotel, sravniti ga sa zemljom i sagraditi nešto elitno, gdje će kava koštati najmanje 50 kuna. Dosljedna kompanijina kupnja vlastitih dionica radi poništavanja daje mi više od nade da je TUHO dobar izbor, da sam na dobrom putu. Posljednji na mom tiketu za ovogodišnju forumašku kladionicu je IPK Kandit (IPKK). Dividenda, dividenda, dividenda. Doista ne znam bih li danas kupovao Hidru i Kandit, ali i danas mislim da ću na njima zaraditi. I to, ne samo zato što je rastom cijene na kupnju navedena masa sposobna razgrabiti dionice slavonskog rudnika ugljena. Ne znam pošto ću prodati HDEL i IPKK, ali teško da ću, nakon krize, ikad više kupiti dionicu koja ne daje dobru dividendu.

* Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, STTB (Makedonija) i PLNM (Srbija).