Gospodarstvo Europske unije nalazi se u petoj godini oporavka i prema svim očekivanjima analitičara očekuju nas još dvije godine snažnog rasta. Nezaposlenost opada u svim zemljama EU i okruženja te se svakodnevno tvrtke susreću s nedostatkom radne snage i pritiskom na rast plaća. Ovo se posebno osjeti u zemljama istoka EU u koje pripada i Hrvatska čiji su poslovni modeli bazirani na jeftinoj radnoj snazi. 

Svi u Hrvatskoj trenutno govore o nedostatku radne snage – poduzetnici, analitičari, mediji i političari. No je li nedostatak niže kvalificiranih radnika zaista glavni problem kada govorimo o radnoj snazi i konkurentnosti – prije svega pojedinačnih kompanija, a zatim i cjelokupnog gospodarstva? Problem radne snage trenutno u fokusu domaće javnosti je naravno značajan, no pravi problem ostaje prikriven.

Povećana potražnja iz EU
U raspravama gdje dominantnu ulogu igra politika često se pretjerano naglašavaju politički razlozi – kako pâda tako i naravno rasta. Druga varijabla koja se često spominje i pretjerano naglašava su povoljni uvjeti na financijskim tržištima. No usprkos izrazito povoljnim uvjetima na financijskom tržištu u Hrvatskoj nije zabilježen značajan trend rasta kreditnih plasmana u poslovnom sektoru niti je zabilježen značajniji rast investicija. 

Autor teksta većinu rasta hrvatskog gospodarstva pripisuje povećanoj potražnji okruženja – prije svega EU. Naša iskustva s klijentima iz automobilske industrije ukazuju na to da izrazito pozitivan ciklus i snažna potražnja tjera OEM-ove i Tier 1 dobavljače iz Zapadne Europe da prihvaćaju značajno niže standarde isporuke i spuštaju narudžbe na niže rangirane dobavljače, što je samo prije par godina bilo nezamislivo. Ovaj "lov" na slobodne kapacitete utjecao je pozitivno i na hrvatske proizvođače koji sada rastu na valu izvozne aktivnosti.

Ovi poslovi dolaze kod nas nakon što su popunjeni kapaciteti u Sloveniji, Češkoj ili Slovačkoj, isto tako će od nas prvi i otići, osim ako u sljedeće 2-3 godine ne dokažemo da možemo biti jednako efikasni kao naša konkurencija u CEE regiji. S makroekonomskog stajališta naš trenutni rast je baziran na turizmu i manjku kapaciteta u EU što nas čini vrlo ranjivim u narednoj kontrakciji gospodarstva EU.

Često se u medijima naglašava činjenica da se privatni sektor u Hrvatskoj kroz krizu restrukturirao. Navedena tvrdnja je samo djelomično istinita, privatni sektor se zaista financijski restrukturirao, smanjio kreditnu izloženost, reprogramirao nepovoljne kredite te djelomično rasteretio troškovnu stranu. No, naša iskustva govore da u velikom dijelu gospodarstva nisu provedene transformacije kompanija potrebne da budu spremne ponuditi svojim kupcima, radnicima i dobavljačima više od kompanija u Sloveniji, Češkoj ili Slovačkoj.

Provedeno financijsko restrukturiranje i trenutna situacija na kreditnom tržištu omogućuju zdravim tvrtkama povoljno ulaganje u nove strojne kapacitete, jer kako logično biva, s rastom potražnje tvrtke se suočavaju s neizbježnim nedostatkom kapaciteta – kako strojnih tako i radnih. 

Standardizacija rada
Gledajući samo te dvije varijable – potražnju i potrebne kapacitete lako je doći do zaključka da nam treba više strojeva i više radnika. Varijable koje nedostaju su efikasnost i produktivnost koje su ispod usporedivih država u CEE. Većina hrvatskih tvrtki optimizaciju troškovne baze vidi isključivo kroz smanjenje troška radne snage. Sada, uz iseljavanje iz Hrvatske i pritisak na rast plaća, ovi poslovni modeli postaju upitni. 

Kada se postavlja pitanje o visini plaća i potrebi rasta plaća u Hrvatskoj često se mogu čuti odgovori kako treba proizvoditi proizvode s višom dodanom vrijednošću te ih sukladno s tim prodavati po višim cijenama. Iako bi bilo poželjno da je ovo dugoročna strategija tu dolazimo do nekoliko ograničenja – prije svega razvoj novih i inovativnih proizvoda zahtjeva značajna ulaganja te ostvaruju povrat kroz dugi vremenski period  i drugo – tržište i konkurencija nikada ne spavaju.

Ono na što se tvrtke ipak mogu fokusirati su interni procesi i troškovna struktura. Umjesto da razmišljaju o uštedama na radnoj snazi postoji veliki niz čimbenika koji će snažnije i pozitivnije utjecati na troškovnu strukturu kao što su: podizanje sposobnosti menadžera na srednjoj i visokoj razini, podizanje sveukupne efikasnosti tvornica (OEE), smanjenje škarta, optimizacija nabavnog lanca, smanjenje kompleksnosti u proizvodnom portfelju, normiranje i standardizacija rada itd.

Pozicioniranje na tržištu
Dajmo konačno i odgovor na pitanje kojih i kakvih točno radnika nedostaje hrvatskim kompanijama. Prije svega govorimo o menadžmentu. Ključevi trenutnog problema raspada dosadašnjih poslovnih modela baziranih na jeftinoj radnoj snazi su u precizno i jasno definiranoj strategiji, fokusiranoj, agilnoj i strukturiranoj organizaciji, izvrsnosti u procesima te vrhunskoj i strogoj egzekuciji u svakodnevnom operativnom poslovanju.

Tvrtke također trebaju težiti konstantnom poboljšanje, prilagođavanju troškovne strukture čak i nižoj razini prihoda te jasnom i nedvosmislenom pozicioniranju na tržištu. Jedan od potencijalnih izlaza koji se danas značajno promovira je i Industrija 4.0, automatizacija i robotika. No nova tehnologija će bez prethodno spomenutih sastojaka samo rezultirati dodatnim rastom troškova i uništenjem vlasničkog kapitala. Snažan menadžment i vrhunska organizacija će uvijek imati prednost bez obzira na tehnologiju.