Đavle pakleni, komentirao je u sebi don Vinko Sanader tekst objavljen prije gotovo deset godina u kojem je njegov brat Ivo, u to doba još premijer, prozvan kao čovjek s nadimkom “20 posto”. Toliko je, naime, iznosila provizija koju je Miroslav Kutle, ondašnja poduzetnička uzdanica, navodno isplatio Sanaderu 1998. godine za 4 milijuna njemačkih maraka kredita od Hypo banke.

“Đavle pakleni”, ponovio je don Vinko prije nekoliko dana, ali ovaj put glasno da glasnije nije mogao. “Takvo što ima samo u paklu”, ljutito je procijedio kroz zube gledajući sve te novinarske protuhe koje su došle na predstavljanje njegove knjige.Upravo njegova reakcija najbolje oslikava to što se događa njegovom bratu. Od miljenika medija o kojem su i najtvrđe “lijeve” komentatorice imale samo riječi hvale objašnjavajući javnosti zašto će glasati za njega i HDZ, Sanader je praktički preko noći postao otirač za mnogo čije cipele. Tako je iz naftalina izvučena i ova priča o provizijama, kreditu i posrnuloj austrijskoj banci. Kada je objavljena 2003. godine, nitko nije reagirao. Ni državni odvjetnik Mladen Bajić, ni većina medija, tada još u dobrom odnosu sa Sanaderom. Da je u to vrijeme pokrenut kazneni progon, Sanader bi, da je osuđen, odgovarao za to što je napravio. Danas mu se može staviti soli na rep, jer je zastara pojela sve to što mu bivši prijatelji stavljaju na teret. Zato i može u dubokoj američkoj hladovini pisati priopćenja za austrijske agencije. Dovoljno je pametan da dobro zna da mu iz Hrvatske ne prijeti nikakva opasnost. Njega muči Austrija koja je očito odlučila izvući stvar s Hypo bankom na čistac, na što ih tjeraju i njihovi sjeverni susjedi. Previše novca je otišlo u vjetar da bi se unatoč očitoj političko-bankarskoj sprezi još jednom zataškale malverzacije koje su pratile brzo širenje regionalne austrijske banke po Balkanu devedesetih godina prošlog stoljeća. Previše novca je raznio vjetar po raznim džepovima, a kako se čini, “malo vitra” zapuhalo je i do onih Ivinih.