Loš zakon, ali solidan alibi

Autor: Mario Duspara , 27. svibanj 2008. u 06:30

Novi zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i regionalnoj samoupravi mogao bi uvesti još nekoliko alibi rješenja za sprječavanje korupcije. Naime, lokalni službenici i namještenici morali bi prema novom zakonu svojim nadređenima podnijeti pisane izvještaje o financijskom ili drugom interesu koji mogu imati u odlukama upravnog tijela u kojem su zaposleni.

Isto se odnosi i na njihove bračne ili izvanbračne drugove, djecu ili roditelje. Ako i kada se zakon usvoji, lokalni službenik morat će, uz ostalo, navesti posjeduje li dionice tvrtki koje rade s njegovom upravom. Morat će prijaviti sve o dužnostima članova obitelji u političkim strankama ili tvrtkama u području gdje je dotična osoba službenik. Ti podaci bili bi upisani u očevidnik službenika, a pročelnik će izuzeti službenika iz donošenja odluka koje ga mogu dovesti u sukob interesa. Na probleme je već upozorio i Ivan Čehok koji se nedavno povukao iz jedne komisije. Ta je komisija odlučivala o dodjeli zemljišta Fakultetu organizacije i informatike, na kojemu je bio nastavnik. Upravo bi njegov primjer mogao ukazati na ozbiljan problem. Naime, u manjim sredinama, u kojima se ljudi iz poduzetničkih krugova uglavnom međusobno dobro poznaju, provođenje će u najboljem slučaju biti škakljivo. U krajnjoj liniji, zašto bi se automatikom smatralo da će netko počiniti krivično djelo, biti korumpiran ili pogodovati nekome samo zato što je s njim u rodu? Ne propisuje li Ustav da nitko nije kriv dok mu se to ne dokaže? Okretanje na problematiku malih službenika koji će sada ispuniti još nekoliko formulara pomalo je smiješno. Ozbiljni igrači lako će imovinu prepisati na svoje pouzdanike i tajnim ugovorima pravno je zaštititi od eventualne amnezije tih pouzdanika. Zbog mogućeg sukoba interesa nisu baš padale glave onih koji su dogovarali goleme poslove. Bilo je i smiješnih situacija u kojima je primjerice zagrebački gradonačelnik kupovao golemi stan od tvrtke koja je imala poslove s njegovom upravom. Bilo je jasno da ga od svoje plaće i prijavljene imovine nije mogao kupiti, pa je brže bolje pojasnio da ga je kupio popola sa svojim bratom iz Njemačke. Prije samo dvije godine pokrenuta je promotivna antikorupcijska akcija koja je završila građanskim podsmijehom. Naime, u javno objavljenim imovinskim karticama političara stajalo je kako premijer Ivo Sanader ima 39 godina star automobil Renault 8, a ministar financija Ivan Šuker živi s roditeljima i uopće nema automobil. To što je, primjerice, Sanader “zaboravio” zbirku skupocjenih satova na koncu nije dovelo do posljedica. Da su natječaji transparentniji, a kazne za utvrđene nepravilnosti oštre, beskompromisne i provedene, bilo kakav alibi-zakon protiv korupcije i sukoba interesa bio bi suvišan.

Komentirajte prvi

New Report

Close