Kakvu svrhu ima malo gospodarstvo ako nije lijepo, različito, originalno i iznenađujuće učinkovito?

Velike serije u industriji su estetski tipizirana i ekonomična proizvodnja jeftinog namještaja. Zadaća “malih” je art dizajn s većom dodanom vrijednosti, u inovativnim projektima namještaja za izbirljivije kupce. Kratko i pojednostavljeno, ciljevi prozvodnje na papiru izgledaju dohvatljivi. Ali, u praksi nije tako. Kako povećati dodanu vrijednost dobara kojima je drvo sirovina? Kako se organizirati, da mala gospodarska poduzeća iz finalne prerade povećaju izvoz?

Prema posljednjem nalazu Državne revizije potkraj 2013. godine u Hrvatskoj je, bez grada Zagreba, aktivno 449 poduzetničkih zona u 19 županija. U njima je bilo aktivno 2674 poduzetnika raznih grana proizvodnje i usluge. Podaci su to koji ohrabruju. Manje možemo biti zadovoljni što nije ispunjen zamišljeni projekt prema kojem je 80% poduzetnika u zoni trebalo biti iz sektora proizvodnje. Koliko u aktivnim poduzetničkim zonama sudjeluje izvozno orijentirana proizvodnja namještaja, drvenih podova, prozora, vrata i ostalih finalnih proizvoda od drva? Nije dostupan taj podatak, ali realno je pretpostaviti da u njima nema veće koncentracije poduzetnika drvne branše.

Inozemni uzori 
Gradske/općinske zone su vrlo dobro okruženje za obrtničke stolarske radionice koje namještaj i građevinsku stolariju prodaju na lokalnom domaćem tržištu. Opravdano je, međutim, upitati se je li njihov mješoviti sastav (više grana proizvodnje, plus usluge) dovoljno i povoljno okruženje za mala poduzeća drvoprerade. čiji je cilj sudjelovanje u ugovaranju i izvršenju izvoznih poslova? U traženju odgovora na to pitanje možemo koristiti inozemne uzore i inventivno presađivati na naše uvjete znanja i iskustva o industrijskim distriktima koji su, osobito u Italiji model industrijalizacije i paradigma ruralnog/lokalnog razvoja, a industrija namještaja postala je tako jedan od pet najvećih svjetskih izvoznika.

Stručni termin “industrijski distrikt” kod nas rijetko koristi, zato predlažem naziv Lokalni drvni klaster konkurentnosti (LDK). Samim osnivanjem svaki LDK ulazi u sastav Hrvatskog drvnog klastera u Zagrebu. Na taj način županijski i regionalni LDK-i postali bi članovi svoje krovne organizacije. Mali subjekti drvne branše iz većeg broja gore spomenutih poduzetničkih zona organizacijski bi se povezali u jedan (uvjetno županijski) LDK. Uz sudjelovanje, ovisno o njihovoj želji, “velikih” tvornica. Cilj je organizirati ekonomski učinkovitu i globalno konkurentnu proizvodnju, prioritetno za izvoz. Jedno od rješenja je projektirati, vrlo slično kao za integriranu tvornicu “pod jednim krovom”, asortiman proizvoda, tehnologiju, komercijalizaciju, marketing, financije i upravljanje.

Razlika je što se u proizvodnji jednog LDK-a preporuča da različite faze i radne operacije decentraliziranog tehnološkog i poslovnog procesa izvršavaju pravno i upravljački neovisna proizvodna i uslužna mala poduzeća. Koja međusobno kooperiraju, te na taj način formiraju proizvodni i vrijednosni lanac izrade finalnih proizvoda. Na vertikali tehnološkog procesa sudjeluje, prema tome, veći broj subjekata malog gospodarstva od kojih je svaki specijaliziran i izvršava jednu/dvije faze izrade i/ili usluge.

Imajući uvijek na umu da je lanac toliko učinkovit i konkurentan koliko najslabija karika u njemu. To je jezgro koncepcije LDK-a. Izvozno orijentirani LDK-i uobičajeno imaju 50 i više subjekata malog gospodarstva koji sudjeluju u  izvođenju izvoznih poslova. Kod nas je broj članova manji, a to nije dobro iz više razloga. U proizvodnji i poslovanju jednog LDK-a potrebno je, također, sudjelovanje subjekata malog gospodarstva koji pokrivaju  materijalne usluge (održavanje strojeva i opreme, oštrenje alata, transport itd.) i administrativne usluge (prema potrebi članica i istraživanje i razvoj, marketing, zajedničku nabavu, računovodstvo itd.

Udruživanje proizvodnje
Kada bi to ostvarili imali bi puno više novih poduzetnika u drvoprerađivačkoj industriji. Jer puno potencijalnih poduzetnika specijalista koji se zbog poznatih prednosti malog gospodarstva osjećaju sposobnima (materijalno i znanjem) sudjelovati u jednoj/dvije faze (npr. blanjanje ili sušenje, tokarenje, odnosno brušenje drva ili nepto drugo) u izradi finalnog proizvoda. Ti poduzetnici ne mogu sami organizirati cjeloviti tehnološki proces u poduzetničkoj zoni ili lokalnom drvnom klasteru. Iznimke potvtrđuju pravilo. Ulogu koordinatora (katalizatora) procesa osnivanja, udruživanja proizvodnje, povezivanja poduzetnika i potpore preuzimaju u praksi programiranog razvoja LDK-a prije svega gospodarske institucije jedinica lokalne/regionalne samouprave, čiji je to društveno-socijalni i ekonomski interes. Neizostavna je uloga područnih i strukovnih udruga i trgovačke komore, u suradnji sa znanstvenim institutima/zavodima i sveučilištima. Zadnja riječ su odluke poduzetnika.

Suradnja s velikima 
Vrlo konstruktivna i obećavajuća novost je sve veći interes i praksa srednjih i velikih tvornica namještaja za kooperaciju s malim tvrtkama iz lokalnih drvnih klastera kada eksterniraju primarnu i međufaznu proizvodnju. Dokazano je da je sinergija “malih” i “velikih” u svijetu otvorene i potpune tržišne konkurencije rješenje koje je teško izostaviti. Usto, svako malo i veliko proizvodno poduzeće trebalo bi nastojati, a to nije lako ni jednostavno, razlikovati se u jednoj ili više vrijednosti od konkurenata. Težiti originalnom pozicioniranju u konkurentnom tržišnom okruženju. Primjena strategije diferencijacije proizvoda i procesa je do sada najbolji poznati put u konkurentnost i osvajanje naklonosti kupaca i krajnjih korisnika.