Licemjerni kriteriji za članstvo u eurozoni

Umjesto da kandidate natjeraju da se usklade s Maastrichtskim kriterijima, članice eurozone razmišljaju o novim, nejasnim kriterijima na temelju kvalitete bankarskih sistema

Prije nekoliko dana su se središnji bankari sa svih strana svijeta okupili u Frankfurtu kako bi se divili slavi prvih deset godina eura. Ali za one koji su došli iz zemalja kandidata za euro, manifestacija je bila hladan tuš. Upravo u trenutku kada je globalna financijska kriza učinila da se članstvo među zemljama koje koriste euro čini hitnije i važnije nego ikada korisnici eura počeli su razmatrati prijedloge koji bi podigli mjerila za ulazak.Prema prijedlogu o kojemu se otvoreno raspravljalo u Frankfurtu, uz makroekonomske Maastrichtske kriterije koji su postavljeni već pri uvođenju eura, kao dodatni kriterij za prelazak na euro bi se koristila kvaliteta zemljina bankovnog sistema. Stavljajući na stranu licemjerstvo zapadnih vlada, koje propovijedaju o toj temi dok spašavaju banke nakon ogromnih regulatornih propusta, prijedlog je ozbiljno manjkav.

Kontrola banaka
Kako bi u potpunosti shvatili apsurdnost prijedloga, treba razmotriti izvanredno uspješan istočnoeuropski model rasta iz posljednja dva desetljeća. Model koji je promovirala zapadna Europa i prihvatila istočna Europa bio je utemeljen na ideji da bi kapital trebao teći iz zemalja bogatim kapitalom u zemlje siromašne kapitalom. Ekonomisti se moraju vratiti u Sjedinjene Američke Države 19. stoljeća kako bi pronašli sličan knjiški primjer uspješnog rasta uz velike deficite na tekućem računu, koje se uglavnom financira kroz izravne strane investicije. Tijekove financija popratila je financijska integracija bez presedana, a većinu istočnoeuropskih banaka sada kontroliraju zapadne banke.Ovaj model je funkcionirao iznenađujuće dobro, ne samo pri generiranju rasta, nego i kao što je dokumentirano u Izvještaju o tranziciji Europske banke za rekonstrukciju i razvoj iz 2008., pri poboljšavanju institucija koje podupiru tržišta i demokraciju u istočnoj Europi. Ali to je također učinilo te zemlje ranjivima za preokrete na globalnim financijskim tržištima. Tijekom posljednjih godinu i pol one su iznenađujuće dobro izdržale te pritiske, ali sada, kada ih globalna kriza pogađa punom snagom, traže pomoć od Međunarodnog monetarnog fonda.

Najveća ranjivost je u sadašnjoj krizi bila velika izloženost tijekovima strane razmjene. Djelatnici u svim dijelovima ekonomije, kućanstva kao i kompanije kladili su se da će njihove lokalne valute nastaviti dobro kotirati. Hipoteke u švicarskim francima i krediti za automobile u japanskim jenima bili su uobičajeni diljem regije. U Mađarskoj, prvoj zemlji koja je zatražila paket MMF-a, takve su prakse vjerojatno bile najraširenije. A ipak, tu ranjivost su uglavnom stvorile ili barem prihvatile zapadne banke. Financiranje od krovnih banaka koje je u ranijoj fazi krize pomoglo pružiti likvidnost istočnoeuropskim bankarskim sistemima sada se više pojavljuje kao prepreka i mogući izvor zaraze. Uz to, zapadnoeuropski financijski regulatori i kontrolori bili su oni koji su pod “samoupravom” trebali obeshrabriti takva pretjerivanja. Prodor stranih banaka je također učinkovito lišio zemlje srednje i istočne Europe alata monetarne politike, ostavljajući ih s malo kontrole nad izuzetno brzim rastom kredita.Dodajte tome utjecaj sadašnjih paketa za spašavanje banaka zapadne Europe na bankarske sisteme istočne Europe. S jedne strane, ti programi pomažu promicati stabilnost podupirući krovne banke koje su aktivne u regiji. S druge strane, intervencije su također narušile istočnoeuropske financijske sisteme.

Razina inflacije
Vlade u istočnoj Europi ne mogu uvjerljivo odgovoriti na široka jamstva na depozite koja su izdali njihovi zapadni susjedi, a velikodušne rekapitalizacije su spustile relativne troškove financiranja zapadnih banaka, što je dalje oslabilo konkurentnost lokalnih institucija. I na kraju, mnoge vlade eksplicitno ili implicitno ograničavaju mogućnosti krovnih banaka za korištenje sredstava od vlade za podupiranje svojih istočnoeuropskih podružnica, od kojih su mnoge ključne za stabilnost lokalnih financijskih sistema.Učiniti kvalitetu bankarskog sistema novim kriterijem za članstvo u eurozoni nije samo licemjerno, nego i štetno. Relativno visoke razine inflacije bile su glavni razlog što se članstvo u eurozoni smatralo sve daljim u većini zemalja i što je perspektiva ulaska u eurozonu imala sve manji utjecaj na domaće pokušaje reforme. Mala utjeha u trenutačnoj krizi je to što stope inflacije sada padaju. Još važnije, kriza je tim malim ekonomijama pokazala vrijednost pripadanja području veće valute.Umjesto da iskoriste prigodu za utjecaj bez presedana nad kandidatima za euro kako bi ih natjerali da se usklade s Maastrichtskim kriterijima, zemlje članice euro zone razmišljaju o novim, izuzetno nejasnim kriterijima na temelju kvalitete bankarskih sistema. A čije su to banke? Koga mi to zafrkavamo?
Project Syndicate, 2008

Erik Berglof
glavni je ekonomist Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), bio je osnivač i predsjednik Centra za ekonomska i financijska istraživanja (CEFIR) u Moskvi

Komentari (2)
  • ConOBrien
    ConOBrien 16:59 21.12.2008.

    jedva čekam referendum. kakav bi to odjek u svijetu bio da jedna mala HR na referendumu odbije članstvo… uh…. iako, siguran sam da će PR mašinerija na čelu sa velikim spin doktorom odradit posao i da će bar 2/3 glasat za članstvo…

  • super24
    super24 16:44 21.12.2008.

    tko želi u EU još?

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana Pogledaj sve