Podjele koje je otvorila nova regionalna podjela Hrvatske na samo dvije regije, kontinentalnu i jadransku, ako potraju, oslabit će državu ondje gdje treba biti najjača. Cilj bi trebao biti da postane lider na području iskorištavanja svih eura koji joj stoje na raspolaganju. Zato su podjele koje su inače dokaz straha manje razvijenih dijelova da će Zagreb i sjeverozapadna Hrvatska usisati najiše EU novca sada besmislene.

Pravo je pitanje je li uopće opravdan strah pojedinih potencijalnih korisnika, poput onih koji dolaze iz Slavonije. Pitanje je i je li naš problem da najpovoljniji novac inače ne bismo mogli apsorbirati bez uključivanja Zagreba u kontinentalnu regiju, odnosno je li točna ta Vladina procjena. Posebice u svjetlu novih pokazatelja da rapidno raste iskorištenost novca EU. Ako se zna da su potrebe velike, a namjena projekata za koje se najpovoljniji novac može dobiti zapravo vrlo široka, onda se čini da će manjkati novca, a ne projekata. Na neke može obeshrabrujuće djelovati kombinacija dvaju faktora: namjene, koja se kreće u rasponu od prometne infrastrukture (željeznica, luka) do regionalnih odlagališta smeća i natapanja, i najave da će se tako finnacirati veliki javni projekti. To budi dosta sumnji u lansiranu tezu da će problem biti u manjku projekata za izdašne i povoljne EU fondove. No, unatoč tome što su stahovi, posebice zbog četverogodišnje krize, legitimni, svaka polemika o tome je suvišna. Donesena je politička odluka s kojom se Bruxelles slaže, a biti protiv nje sada je kontraproduktivno. Jedino konstruktivno i prihvatljivo rješenje jest staviti u postupak projekte i lobirati. Za dio “polemika” može se reći da su ispod razine jer gube iz vida prilike u EU te zaboravljaju da je politika umijeće mogućeg. Takav je niski udarac kritika ministra Grčića da se kao stručnjak zauzimao za druge varijante, pa sebi sada skače u usta. Isto se odnosi i na pet regija iz Plana 21 Kukuriku koalicije.