Kada ne znaš što bi – ti podigni davanja. Nakon što si neki sektor srušio na koljena, potrošio ili bolje reći rasuo novac, nakon što počneš grcati u dugovima prema dobavljačima – ti podigni davanja.

Uzmi građanima i gospodarstvu, namiri nemarni sektor i još ako uz sve to imaš dobru floskulu o brizi za dobrobit građana postigao si pun pogodak. Zvuči naivno i jednostavno, ali ako malo promislimo u Hrvatskoj upravo takav način i prolazi. Jer ne trebaju nama analize i slične gluposti, velika promišljanja ili ne daj bože racionalizacija kada možemo jednostavno inkasirati kunu po kunu na višim cijenama – i svi mirni – barem do idućih izbora.

Reforme koje nešto znače
To je učenje kojeg smo se nagledali preko kriznog poreza, podizanja PDV-a, do raznih, ponekad i tragikomičnih nameta, koji hrane naše moćne agencije i veliki državni i javni aparat. To je učenje koje u ovom trenutku dušebrižničkim tonom propagira aktualni ministar zdravstva Milan Kujundžić jer on se, uz ostalo, brine i za zdravlje građana koji će manjom konzumacijom preskupih cigareta i alkohola duže i zdravije živjeti.

I eto ga, sve je riješeno – zdravstveni sustav siguran i stabilan, usluga na razini kao i do sada, a dubioze odlaze u dim, naprosto nestaju jednako brzo kao i decilitri alkohola u domaćim kafićima. Međutim, kada nasuprot ministru inkasatoru stavimo neke druge ministre koji pokušavaju ovu državu pomaknuti s mjesta nečim što se više ni oni ne trude nazvati reformama, onda nekako vidimo koliko je car zdrav, ali gol.

Porezna reforma, reforma školstva i reforma mirovinskog sustav možda imaju svojih manjkavosti i možda ne čine ministre Zdravka Marića i Marka Pavić te ministricu Blaženku Divjak popularnima, ali nekako ulijevaju barem malo povjerenja da se netko trudi i da se nešto mijenja. I da, njihove reforme ne daju rezultate odmah i isti dan. Neke od njih neće ih postići niti do kraja izbornog ciklusa, ali bi mogle dugoročno pomaknuti društvo naprijed. Mogle bi pomoći i proračunu, ali i svim dijelovima društva da se dogode pozitivne stvari.

Bez radikalnih poteza
Rano je još sve te njihove poteze proglasiti uspješnima ili im odati priznanje da su uspjeli, ali je s druge strane daleko ugodnije promišljati što državi može donijeti porezno rasterećenje, smanjenje deficita i povećanje mirovina. Ili što državi mogu donijeti djeca koja su digitalizirana i obrazovana za 21. stoljeće pa iako im stalno ukazivali da se može više i bolje.

Kod zdravstva teško je razmišljati o ikakvom pomaku osim zadržavanja stanja kakvo jeste. Tome je tako jer ministar Kujundžić ne vuče nikakve poteze o kojima bi se moglo konstruktivno razgovarati. Ne obraća se sektoru niti korisnicima sektora već se sada fokusirao na dobrobit nacije i njezinog zdravlja. Pijanci i pušači, najveći neprijatelji ove Kujundžićeve usmjerenosti, ustvari postat će njegovi najveći prijatelji. Jer ti "griješnici" neće prestati pušiti niti konzumirati alkohol, ali će početi izdašnije puniti praznu blagajnu državnog zdravstva.

Ako im se još pridruže i svi nemarni građani koji ne plaćaju dopunsko ili dodatno zdravstveno, pa će svoj boravak u bolnicama plaćati dvostruko skuplje, ministar zdravstva uredio je svoj sektor jednim potezom. Bez puno muke, predstavljanja reformi, radikalnih ili nepopularnih poteza ministar će jedini srediti svoj sektor.  Jer on se vodi onom dobrom starom – kada ne znaš što bi – ti podigni davanja. I uzalud trud svih drugih ranije navedenih i njihovo gubljenje vremena na nekakve reforme, kada je samo trebalo pogledati sustav zdravstva i poslušati savjet jednog čovjeka – inkasiraj, zbroji, pokrpaj i ništa ne mijenjaj.