Koncesije za LNG stranim tvrtkama?

Autor: Igor Vukić , 08. siječanj 2009. u 22:00

Ugovor po kojem bi se strance obvezalo da dio plina iz LNG-a u kriznim vremenima usmjere i prema Hrvatskoj zadovoljio bi interes hrvatskih potrošača

Aktualna plinska kriza cijelu je Europu natjerala na još jedno razmišljanje o novim dobavnim pravcima. I premijer Ivo Sanader je, objavljujući krizno stanje u domaćoj opskrbi, predložio da se, uz ostalo, ubrza gradnja LNG terminala na Krku kako bi se osigurale potrebne količine plina.

Njegovi kolege iz Njemačke u boljoj su situaciji: bivši kancelar Gerhard Schröder najavio je da će plinovod Sjeverni tok (ispod Baltika) prve količine isporučiti potkraj 2011. godine. To sada ništa ne znači stanovnicima Europe, koji će u slučaju dužeg sukoba Rusije i Ukrajine morati tražiti druge mogućnosti grijanja. No s obzirom na sudjelovanje u Sjevernom toku velikog ruskog stabilnog opskrbljivača Gazproma te velikih europskih kupaca i trgovaca plinom poput E-ona, Gasunie ili GDF Sueza, Njemačka i okolne zemlje bar mogu znati da će za relativno kratko vrijeme, u energetskom smislu, imati sigurniji pravac opskrbe plinom nego što su smjerovi preko manje stabilnih Ukrajine ili čak Poljske. Hrvatski premijer bio bi još sretniji da može objaviti takav rok barem za ublažavanje hrvatskih energetskih problema. U dugoročnim rješenjima nabrojao je LNG terminal, gradnju još jednog plinskog skladišta, plinofikaciju Dalmacije s potencijalnim spojem s južnim plinovodima preko Crne Gore i Albanije te vezu s mađarskim plinskim sustavom kod Donjeg Miholjca. Nije propustio, “radi javnosti”, spomenuti da će u LNG terminalu sudjelovati i hrvatska poduzeća, pa će i Hrvatska dobiti svoj dio plina. No hrvatske tvrtke zapravo nemaju novca za sudjelovanje u gradnji LNG terminala. Plinacro sa svojim kreditima gradi plinski smjer prema jugu i prema Mađarskoj što i jesu vrijedna ulaganja koja bi mogla dugoročno osigurati mjesto Hrvatskoj i na europskoj energetskoj karti. Osobito kad sjeverno i južno od Hrvatske dođu pravci s ruskim (ili kaspijskim) plinom. Vlada Plinacro tjera i na preuzimanje skladište u Okolima i da bude nosilac gradnje novog skladišta. Vlada od Ine pak želi kupiti cijeli plinski biznis, a i ta se tvrtka već dugo praktično opire obvezi sudjelovanja u LNG terminalu. Stoga ne bi bilo loše razmisliti o rješenju da se za LNG dodijeli koncesija stranim tvrtkama – koje ionako postaju “naše” ulaskom u Europsku uniju – da same sagrade terminal i trguju dovezenim plinom na europskom tržištu. Koncesijski prihod i ugovor po kojem bi ih se obvezalo da dio plina u kriznim vremenima usmjere i prema Hrvatskoj – dok u njoj ne zaživi pravo plinsko tržište – zadovoljio bi i interes hrvatskih potrošača.

Komentirajte prvi

New Report

Close