Michael Spence

Michael Spence

Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, profesor ekonomije na Fakultetu ekonomije Stern na Sveučilištu u New Yorku te viši suradnik Institua Hoover pri Sveučilištu Harvard

Kineski rast sve više se temelji na domaćoj potrošnji i ulaganjima, a manje na izvozu

Način na koji Kina uredi pristup na svoje ogromno unutarnje tržište, po pitanju trgovine i ulaganja, imat će dalekosežne posljedice za sve kineske vanjske gospodarske partnere, ne samo za zemlje u razvoju, ali će i uvelike odrediti i globalni status Kine tijekom nadolazećih desetljeća

U svom nedavnom komentaru za kineski časopis South China Morning Post, Helen Wong, glavna izvršna direktorica HSBC Greater China (za Kinu, Hong Kong i Tajvan), ukazuje na činjenicu da će na rastuću kinesku generaciju koja se sastoji od 400 milijuna mladih potrošača uskoro otpasti više od pola domaće potrošnje.

Wong tvrdi da ta generacija uveliko posluje putem interneta, putem inovativnih integriranih mobilnih platformi, što ukazuje na to da je ona već “napravila skok iz razdoblja koje je prethodilo webu izravno na mobilni internet te u potpunosti preskočila uporabu osobnih računala.” 
 Naravno, kineska rastuća srednja klasa nije nikakva novost. No, razmjeri u kojima digitalno orijentirani mlađi potrošači pokreću brzi rast kineskih uslužnih djelatnosti nije još dobio opsežnu pažnju. Naposljetku, uslužni sektor pomoći će u pokretanju strukturne tranzicije u Kini iz gospodarstva sa srednjim dohotkom u gospodarstvo s visokim dohotkom. 
Ne tako davno brojni su stručnjaci sumnjali da Kina može napraviti pomak iz gospodarstva u kojem prevladava radno-intenzivna proizvodnja, izvoz, ulaganja u infrastrukturu i teška industrija prema uslužnom gospodarstvu poduprtom domaćom potražnjom.

Smanjena ranjivost

No, iako je proces kineske gospodarske tranzicije daleko od svog dovršetka, njen je napredak doista dojmljiv. 
Tijekom posljednjih nekoliko godina, Kina rasterećuje svoje radno-intenzivne izvozne sektore u manje razvijene zemlje s nižim troškovima radne snage. U ostalim je sektorima također napravila pomak prema digitalnim, kapitalno-intenzivnim oblicima proizvodnje, što u potpunosti umanjuje važnost nepovoljnih troškova radne snage. Takvi trendovi nagoviještaju da je rast sukladno ekonomiji ponude postao u manjoj mjeri ovisan o vanjskim tržištima. 
Kao posljedica takvih promjena, gospodarska moć Kine ubrzano raste. Njeno domaće tržište ubrzano raste i uskoro bi moglo postati najveće na svijetu.

Budući da kineska vlada može kontrolirati pristup tom tržištu, ona može u sve većoj mjeri imati utjecaj u Aziji i izvan nje. Istovremeno, smanjenje kineske ovisnosti o rastu predvođenim izvozom umanjuje njenu ranjivost vezano uz ćudljivost onih koji kontroliraju pristup globalnom tržištu. 
Međutim, Kina zapravo ne treba ograničiti pristup vlastitim tržištima kako bi održala vlastiti rast, jer ona može povećati svoju pregovaračku moć samim prijetnjama da će to i učiniti. To ukazuje na činjenicu da pozicija Kine u globalnom gospodarstvu počinje biti nalik na gospodarstvo Sjedinjenih Američkih Država u poslijeratnom razdoblju, kad su, zajedno s Europom, bile dominantna gospodarska sila. Desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, na Europu i SAD otpadalo je dobrano više od polovice (u jednom trenutku gotovo 70%) globalne proizvodnje i nisu u velikoj mjeri ovisile o drugim tržištima, izuzev po pitanju prirodnih resursa poput nafte i minerala. 
U ovom trenutku Kina se ubrzano približava sličnoj konfiguraciji.

Određivanje pravila

Njeno je domaće tržište vrlo veliko i ona može kontrolirati njegov pristup, kao i rastući dohodak i visoku agregatnu potražnju; njen model rasta sve više se temelji na domaćoj potrošnji i ulaganjima, a sve manje na izvozu. 
No, na koji način će Kina vršiti svoju rastuću gospodarsku moć? Tijekom poslijeratnog razdoblja napredna su gospodarstva koristila vlastiti položaj za određivanje pravila ekonomskih aktivnosti na globalnoj razini.

Naravno, to su činila na način koji je pogodovao njima samima; no ona su također nastojala biti u najvećoj mogućoj mjeri inkluzivna za zemlje u razvoju. 
Poslijeratne sile zasigurno nisu trebale usvojiti takav pristup. Bile su u položaju u kojem im je bilo omogućeno doista usko fokusiranje na vlastite interese. No, to možda nije bilo mudro.

Dobro je prisjetiti se je da tijekom dvadesetog stoljeća, nakon dva svjetska rata, mir bio najveći prioritet, zajedno s prosperitetom – ili mu je prethodio. Kina pokazuje sve znakove kretanja u tom istom smjeru. Ona najvjerojatnije neće usvojiti pristup uskih vlastitih interesa, ponajprije stoga jer bi takav put umanjio njenu globalni ugled i utjecaj.

Agresivna ulaganja

Kina je pokazala da želi biti utjecajna u svijetu u razvoju, a zasigurno i u Aziji, igranjem uloge partnera koji pruža podršku, barem na području ekonomije. 
Hoće li Kina moći postići taj cilj ovisit će o onome što bude činila na dva ključna politička područja. Prvo su ulaganja i na tom je području Kina napravila agresivni pomak uvođenjem niza multilateralnih i bilateralnih inicijativa. Primjerice, povrh znatnih ulaganja u afričke zemlje, uspostavila je Azijsku infrastrukturnu investicijsku banku 2015. godine, dok je 2013. najavila inicijativu Jedan pojas – jedna cesta koja je bila namijenjena euroazijskim integracijama putem ogromnih ulaganja u autoceste, luke i željeznički transport. 
Nadalje, način na koji Kina uredi pristup na svoje ogromno unutarnje tržište, po pitanju trgovine i ulaganja, imat će dalekosežne posljedice za sve kineske vanjske gospodarske partnere, ne samo za zemlje u razvoju.

Kinesko domaće tržište trenutno je izvor njene moći, što znači da će izbori koje ona napravi na tom području u bliskoj budućnosti uvelike odrediti njen globalni status tijekom nadolazećih desetljeća. 
Zasigurno je trenutno stajalište Kine vezano uz pristup domaćem tržištu manje jasno od njenih gospodarskih ambicija u inozemstvu. No, Kina će se najvjerojatnije kretati prema otvorenom, multilateralnom okviru uvelike temeljenom na pravilima. Treba još samo vidjeti u kolikoj će mjeri odnos između Kine i SAD-a biti uspješan. SAD pati od shema neinkluzivnog rasta te s time povezanim političkim i društvenim prevratima.

U ovom trenutku čini se da se ta zemlja odmiče od svog povijesnog poslijeratnog pristupa međunarodnoj gospodarskoj politici. Međutim, čak i ako se SAD izolira tijekom mandata predsjednika Donalda Trumpa, prevelik je za zanemarivanje. Ako Trumpova administracija provede agresivnu politiku usmjerenu na Kinu, Kinezima će jedino preostati da reagiraju.     

© Project Syndicate, 2017.     

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana
Pogledaj sve