U listopadu je mađarska vlada putem elektroničke pošte poslala javnu anketu u sva kućanstva, kojih u toj zemlji ima četiri milijuna, zanimajući se za stajališta ljudi po pitanju sedam tvrdnji koje opisuju moj navodni plan preplavljivanja Europe, te osobito Mađarske, muslimanskim migrantima i izbjeglicama. Vlada je izrekla sedam tvrdnji o onome što ona naziva “Sorosev plan”. Opovrgao sam svaku od njih na temelju mojih objavljenih izjava ili uslijed nedostatka bilo kakvih objavljenih izjava koje bi ih mogle potkrijepiti.

Mađarska je vlada upravo objavila navodne rezultate svog “nacionalnog savjetovanja” vezano uz moj fantomski plan, tvrdnjama da je postignut dosad nezabilježen uspjeh.

Nacionalno savjetovanje i objavljivanje rezultata najnoviji su elementi kampanje ogromnih razmjera koja je trenutno u tijeku, a financiraju ju mađarski porezni obveznici u korist duboko korumpirane vlade koja pokušava odvratiti pažnju od svog neuspjeha u ispunjavanju legitimnih aspiracija Mađara, osobito u sektoru obrazovanja i zdravstvene skrbi. Kampanja je počela ljetos preplavljivanjem javnih prostora posterima na kojima se u prvom planu nalazilo moje iscereno lice uz natpis:”Nemojte dopustiti Sorosu da se zadnji smije”.

'Gospodar marioneta'

Na ostalim sam posterima bio prikazan kao gospodar marioneta koji upravlja političarima opozicije. Kao što su brojni već istaknuli, cijela je kampanja prožeta nezamjenjivim mirisom antisemitizma.

Vlada bi željela da vjerujete da sam ja neprijatelj mađarskog naroda. Ništa ne može biti dalje od istine. Svoju filantropsku Zakladu najprije sam osnovao u Mađarskoj 1984. godine, dok se ta zemlja još nalazila pod prevlašću Sovjetskog Saveza. Od tada je moja Zaklada uložila više od 400 milijuna dolara u osnaživanje i pružanje podrške mojoj rodnoj zemlji.

Tijekom 1990-ih, dok su se obični Mađari hvatali u koštac s tranzicijom iz komunizma u tržišno gospodarstvo, Zaklada je financirala i omogućila besplatno dobivanje mlijeka u osnovnim školama u Budimpešti i poklonila prve ultrazvučne uređaje mađarskim bolnicama.

Više od 3200 Mađara dobilo je stipendije za studij od moje Zaklade. Mnogi od njih završili su diplomski studij na Središnjem europskom sveučilištu (CEU), koje sam osnovao u Budimpešti u ranim 1990-ima. CEU se trenutno nalazi među 100 najboljih sveučilišta u svijetu u društvenim znanostima, što je izvanredno postignuće za jednog novajliju u akademskim krugovima.

Još jedan element propagandne kampanje bio je izvrtanje značenja “otvorenog društva”. Dopustite mi stoga pojasniti što podrazumijevam pod tim izrazom. Ne mislim na otvorene granice i masovne migracije usmjerene na uništenje tobožnjeg kršćanskog identiteta Mađarske, kao što to tvrdi vlada.

EU nije usvojila moje ideje

Otvoreno društvo temelji se na ideji da nitko ne posjeduje ultimativnu istinu i da je poštivanje manjina i mišljenja manjina imperativ ako želimo živjeti zajedno u miru. To je ponajprije društvo temeljeno na kritičkom razmišljanju i energičnoj javnoj raspravi o javnim politikama. Stoga danas moja Zaklada, među brojnim ostalima, uključujući Europsku uniju, podržava skupine kao što su Mađarska unija za građanske slobode i Mađarski helsinški odbor, koji štite i promiču vrijednosti i načela na kojima je utemeljena Europska unija.

Vlada također tvrdi da ja kontroliram europske institucije u Bruxellesu i da koristim tu kontrolu za nametanje zlokobnog “Sorosevog plana” zemljama članicama EU. To je besmislica. Odluke o načinima rješavanja migracijske krize donose se u zemljama članicama EU, što uključuje i mađarsku vladu. Tvrdnje koje to poriču upravo su uvreda za inteligenciju mađarskog naroda.

Ja doista imam duboka uvjerenja po pitanju načina na koji bi Europa i ostale razvijene zemlje trebale reagirati na izbjegličku krizu i dosad sam uvijek verbalizirao svoje zalaganje za takva stajališta. Moja su uvjerenja nastala iz osobnih iskustava. Došao sam u Britaniju iz Mađarske 1947. godine kao izbjeglica. Nikad nisam poticao druge da postanu izbjeglicama. Moji su roditelji, zajedno s 200.000 ostalih Mađara, napustili zemlju nakon poraza u revoluciji 1956. godine i dobili su azil u Sjedinjenim Američkim Državama.

Moje ideje o izbjegličkoj krizi prvi sam put objavio u rujnu 2015. godine i s vremenom sam ih revidirao, sukladno promjenama koje su se događale na terenu. Godine 2015. izjavio sam da bi razvijene zemlje trebale moći prihvatiti barem milijun izbjeglica na godišnjoj razini; naknadno sam smanjio tu globalnu brojku na 500.000, pri čemu sam predložio da bi ih Europa trebala prihvatiti 300.000.

Moje vodeće načelo je da bi raspodjela izbjeglica unutar EU trebala biti u potpunosti dobrovoljna. Zemlje članice ne bi trebalo primoravati na prihvat izbjeglica koje one ne žele, a izbjeglice ne bi trebalo primoravati na nastanjivanje u zemljama u kojima nisu dobrodošle. Zemlje članice koje odbiju prihvat izbjeglica mogu dati odgovarajući doprinos na brojne načine, ali izbjeglička kriza je europski problem te joj je stoga potrebno rješenje na razini Europe, a ne 28 odvojenih rješenja. Upravo je tu skupinu političkih preporuka mađarska vlada namjerno iskrivila i nazvala “Sorosevim planom”.

Nažalost, Europska unija nije usvojila moje ideje, a toksična politička atmosfera koju je stvorila Mađarska (i Poljska) smanjila je kapacitet Europe za prihvat i integraciju izbjeglica. Ne okrivljujem mađarsku i poljsku vladu jer su odbile prihvatiti izbjeglice koje one ne žele; no držim da su one u velikoj mjeri odgovorne za sprječavanje donošenja rješenja na razini cijele Europe.

Gledali su moj govor

Mogu sa zadovoljstvom izjaviti da je vladina propagandna kampanja doživjela katastrofalan neuspjeh jer javnost nije nasjela. Moj kratki govor na mađarskoj televiziji privukao je više od milijun gledatelja, dok su platforme društvenih medija bile preplavljene izljevima suosjećanja i podrške.

Doista sam ohrabren takvim reakcijama. Obvezujem se da ću posvetiti preostale godine mog života pružanju podrške slobodi misli i izražavanja, akademskoj slobodi te zaštiti manjina.

© Project Syndicate, 2017.