Trenutno proživljavamo najdramatičniju tehnološku i ekonomsku transformaciju u povijesti čovječanstva. Prisustvujemo također sve većem padu podrške kapitalizmu diljem svijeta. Jesu li ta dva trenda povezana, i ako jesu, na koji način? 

Primamljivo je reći da je rastuća nepopularnost kapitalizma jednostavno simptom ludizma – nagona koji je naveo radnike obrtnika u ranoj fazi industrijske revolucije na uništavanje strojeva koji su prijetili njihovim radnim mjestima. No to objašnjenje ne obuhvaća složenost današnjeg pokreta protiv kapitalizma, kojeg ne predvode u tolikoj mjeri radnici u nevolji, već intelektualci i političari. Trenutačni val antikapitalizma dolazi u vremenu u kojem su neoliberalizam slobodnog tržišta i globalizacija gotovo univerzalno izloženi oštroj kritici. Opozicija neoliberalizmu isprva je došla iz lijevog krila, ali ju je preuzela populistička desnica, možda čak još energičnije i s još većom ogorčenošću.

Tehnološka transformacija
Djelomično objašnjenje novog duha vremena je da je on predvidljiva reakcija na destabilizaciju financijskih tržišta. Na isti način na koji su se monetarni uvjeti nakon Prvog svjetskog rata doimali nepravednim i doveli do bijesne reakcije, financijska kriza 2008. godine raspirila je široko rasprostranjeno uvjerenje da je sustav namješten. Dok su vlade i središnje banke spašavale velike financijske institucije kako bi spriječile kolaps cjelokupnog globalnog financijskog sustava i ponavljanja Velike depresije, milijuni ljudi koji su izgubili svoje domove i radna mjesta bili su prepušteni samima sebi.

Sama financijska kriza nije bila dovoljna da posije sjeme antikapitalističkog raspoloženja. No ona se također podudarala sa znatno većom tehnološkom i socijalnom transformacijom. Inovacije poput pametnih telefona i nove internetske platforme iz temelja su promijenile način na koji se ljudi povezuju i posluju. Na razne načine, novi način poslovanja antitetički je kapitalizmu jer se temelji na mutnim plaćanjima i asimetričnim ili dvostranim tržištima.

Trenutno dobivamo usluge "prodajom" osobnih podataka. Ali zapravo nismo svjesni da smo upleteni u tržišnu transakciju jer nema vidljive naljepnice s cijenom: cijena koju plaćamo je naša privatnost i osobna autonomija. Istovremeno, razmišljanje kroz prizmu nulte sume postalo je prevladavajući oblik ekonomske analize. Očito je da i to vuče korijene iz financijske krize.

No potaknule su ga također nove informacijske tehnologije, uslijed učinaka moći mreže unutar tržišta koja funkcioniraju po principu pobjednik uzima sve – osobito u odnosu na gospodarstvo platformi te razvoj umjetne inteligencije. Što je veći broj ljudi na mreži, to vrednija ona postaje svakom korisniku i ima manje prostora za drugog igrača na tržištu.

Nove radikalne promjene
Povrh toga, uz novi kapitalizam informacijskih tehnologija i umjetne inteligencije veže se specifična geografija. Ukorijenjen je u SAD-u i u Kini, ali Kinezi imaju cilj postizanja prevlasti do 2030. Kapitalizam je uvijek pokretao geopolitičke promjene, ali sad kad sve više asocira na Kinu – nakon što je bio sinonim za Ameriku od razdoblja između dva rata naovamo – on izaziva prigovore iz različitih izvora nego što je bio slučaj u prošlosti.

Gledajući unaprijed, radikalne promjene i dalje će se događati u svijetu nakon financijske krize, a revolucija informacijskih tehnologija i umjetne inteligencije mijenjat će prirodu većeg dijela ekonomskih aktivnosti. Banke će nestati, ne zbog toga jer su zle ili sustavno opasne, već stoga što su manje učinkovite od novih alternativa. Unatoč svim poboljšanjima u elektroničkim komunikacijama, bankarski troškovi i bankovne naknade jedva da su se smanjili; doista, za brojne potrošače u područjima s nultim ili negativnim kamatnim stopama, naknade su se zapravo povećale.

U jednom trenutku u ne predalekoj budućnosti, izgledno je da će većina bankarskih usluga biti razdvojena i ponuđena pojedinačno – na nove i poboljšane načine – putem online platformi. Genijalnost kapitalizma je u njegovoj sposobnosti da ponudi organske odgovore na većinu problema po pitanju oskudice i dodjele resursa. Tržišta prirodno teže nagrađivanju ideja koje se dokažu najkorisnijima i kažnjavanju disfunkcionalnog ponašanja. Ona mogu dovesti do opsežnih ishoda što države ne mogu, navođenjem velikog broja pojedinaca na prilagodbu vlastitog ponašanja kao reakciju na cjenovne signale.

Prilagodba ponašanja
U današnjem svijetu globalnog zatopljenja, očito je da postoji potreba za učinkovitim načinima ograničavanja emisija stakleničkih plinova. No čak i problem koji je jednako složen kao što su to klimatske promjene ne bi trebao biti prepušten tehnokratima. Svi mi moramo biti uključeni, kao građani i sudionici na tržištu. Što se njih tiče, branitelji kapitalizma trebaju odgonetnuti kako učiniti sustav inkluzivnijim, kako bi on ponovno mogao tražiti javnu potporu.

© Project Syndicate, 2019.