Marko Biočina

Marko Biočina

Kako je Piketty postao 'plaćenik' i 'marginalac'

Ljutiti komentari pojedinih čitatelja na Pikettyjevu ideju o porezu na nasljedstvo idu toliko daleko da se spekulira i da je u službi Vlade kako bi im dao opravdanje za uvođenje još jednog poreza.

Čuveni je zaključak još čuvenijeg britanskog premijera Winstona Churchilla da je "petominutni razgovor s prosječnim biračem najbolji argument protiv demokracije".

Poprilično slično tome, najbolje objašnjenje kronične gospodarske i društvene krize koja u Hrvatskoj po optimistima traje već šest godina, a po pesimistima i dulje od trideset, mogao je dobiti svatko tko je utrošio pet minuta da prouči komentare čitatelja na intervju s francuskim ekonomistom Thomasom Pikettyjem koji je Večernji list objavio prošlog tjedna. Piketty, trenutno jedan od najutjecajnijih svjetskih ekonomista "lijeve" provenijencije, u Zagreb je doputovao u sklopu Tjedna francuske kulture, održao predavanje u ispunjenom HNK, susreo se s hrvatskim premijerom, a u razgovoru s niže potpisanim novinarom Večernjaka sugerirao određene promjene hrvatskog poreznog sustava. 

Primjeri sa Zapada
Pojednostavljeno rečeno, Piketty je primjetio kako je poprilično čudno da Hrvatska ne oporezuje nasljedstva u prvom nasljednom redu, bez obzira koliko bogata bila, dok s druge strane, dohotke oporezuje s 25 posto, a iznad 13-tak tisuća kuna neto i s velikih 40 posto. Što to u praksi znači? Pa primjerice to da prosječan radnik koji živi isključivo od svog rada državi - samo zbog toga što radi - daje barem 25 posto svojih bruto primanja, a neki bogati nasljednik bez ikakvog produktivnog doprinosa živi od nasljeđene rente bez da je platio i kunu poreza na taj prihod. Sasvim je logično zapitati se bi li takav porezni sustav mogao biti pravedniji, odnosno bili se mogao promijeniti na način da se smanji porez koji plaćaju oni koji žive od rada, a taj prihod kompenzira nekom formom oporezivanja nasljeđenog kapitala, naročito onog krupnog.

Upravo to je i predložio Piketty, a vjerojatno svjestan svog imidža ljevičara, iznio je pritom i primjere cijelog niza razvijenih zapadnih kapitalističkih država koje sličan porez imaju pokazavši tako da se ne radi o nekakvom socijalističkom izumu. Doduše, u državi gdje je na vlasti nominalno socijaldemokratska opcija, gdje je oko 300 tisuća nezaposlenih, 350 tisuća blokiranih, tisuće deložiranih, a nacionalni moralni autoritet - zagrebački kardinal - s oltara proziva domaće bankare zbog lihvarstva, logično je očekivati da Pikettyjeve ideje rebalansiranja poreznog opterećenja s niže i srednje klase prema bogatijima padnu na plodno tlo. Ne i u Hrvatskoj.

Na portalu Večernjeg lista, kojeg prema istraživanjima ponajviše čitaju upravo oni čije bi poreze na uštrb bogatijih Francuz želio smanjiti, prvi i najpopularniji komentar među 70-tak ispod objavljenog intervjua Pikettyja proglašava "francuskom debilčinom", poručuje mu kako je "ovo Hrvatska" i savjetuje da "mami svojoj nabije porez". No to je tek vrh ledene sante ljutih reakcija u kojima se francuskog ekonomista proglašava "nabiguzicom", "komunjarom", "marginalcem", spekulira kako je u službi Vlade kako bi im dao opravdanje za uvođenje još jednog poreza ili prigovara zašto ne predlaže da se oporezuje Todorića - baš onog za kojeg bi se prema Pikettyjevim idejama trebalo jače oporezovati. 

Paranoja i mitologija
Veći dio tih komentara mogao bi se možda svesti pod već poznatu naviku Hrvata da gorljivo iznose vrijednosne stavove o stvarima u koje se vrlo malo razumiju, pa i o intervjuima koje nisu pročitali, no svi oni u suštini imaju isti lajtmotiv, a to je kombinacija ksenofobne paranoje i nacionalističke mitologije. Taj koktel najizravnije je sumirao jedan čitatelj optuživši Pikettyja da je "na platnom spisku vlasnika hiper kapitala", te da svojim prijedlozima želi Hrvate pretvoriti u prosječne stanovnike Zapada "koji ne posjeduju ništa, sve im je oporezovano i žive u modernom feudalizmu".

Uistinu, zašto bi ijedan građanin Hrvatske htio ovdašnju divnu svakidašnjicu zamijeniti hororima neimaštine i neofeudalizma u kakvom žive žitelji Francuske, Njemačke ili Velike Britanije? Zašto bismo svoje društvo socijalne pravednosti, moralnosti i vladavine prava zagadili njihovim dekadentnim idejama? Što oni nama uopće imaju za reći? I tko je uopće taj Piketty? 

Komentari (3)
  • 78MIROSLAV
    78MIROSLAV 18:08 18.4.2015.

    Izgleda da će uskoro početi veliko čišćenje. Već je davno trebalo to uraditi.
    Ima ih kojoi su s vrečama novca odlazili u Austriju, a kod nas uništavali komnpromitirajuću dokumentaciju. Međutim postoje dokumenti o tim ljudima vani i
    ne će se dugo moći pričatikako nema dokaza, da pojedinci nisu na nezakoniti na-
    čin stekli svoja bogatstva. Za to vrijeme ljudi su ginuli za Hrvatsku, Treba
    Angela opet nekoga potsjetiti, da je upoznata s činjenicama kako su se kod nas
    rađala bogatstva.

  • gorgija
    gorgija 14:01 18.4.2015.

    ma baš mi je drago da se uzima od krupnog kapitala, uzmi 20% kapitalistu i daj državi jer će država sigurno puno produktivnije uposliti onih 20% radnika koji će kod njega ostati bez posla. a da se olakša situacija onim sitnijim ribama koje bi mogle imati problema s plaćanjem tog poreza, ako u tom nasljedstvu recimo žive, najbolje bi rješenje bili predujmovi, da svatko od navršene recimo četrdesete godine života godišnje plaća 1% svoje ukupne imovine koju će jednom nekome ionako morati ostaviti. naravno osim ako potpiše ugovor s državom da će to sve ostaviti njoj.

  • Marx
    Marx 9:35 18.4.2015.

    Najzad jedan odličan tekst u Poslovnom dnevniku! Pravo osvježenje!

    Ako mogu sugerirati - ne samo ovom autoru nego i ostalima - pokušajte otvoriti temu što narod s ovakvim shvaćanjima traži u EU. Kako je nekome uopće moglo pasti na pamet učlanjivanje Hrvatske u EU? To je otprilike na nivou uzimanja kredita u švicarskim francima - ili, kada smo već kod toga, čežnje za uvođenjem eura.

    Karakteristično je za tu nacionalstiču ideologiju da uvijek postavlja ideološke ciljeve kao same za sebe bez ikakvog interesa za uvidom u njihov sadržaj. Naravno da onda usljede golema razočarenja kada se pokaže da je svako učlanjnenje jako daleko od integriranja (tlapnje o tzv. “euro-atlantskim integracijama”).

    Faktor nacionalnog karaktera je prokleta stvar ali se njegova važnost ne može prenaglasiti.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!