Ministar obrane Branko Vukelić nedavno je posjet predsjednice Vlade Jadranke Kosor MORH-u nazvao povijesnim, što je poprilično nasmijalo javnost. Još kad je dodao da je zbog toga, eto, baš ponosan te da je dolazak premijerke nekakvo priznanje, doista je teško objašnjiv čin za nekog tako visokorangiranog političara.

Je li možda povijesno to što je premijerka pročavrljala koju sa ženama koje su odabrale vojni poziv? Ili to što je videolinkom pozdravila hrvatske vojnike u Afganistanu? Zaista velik čin vrijedan divljenja i hvale, naročito što se ćaskanje s pripadnicima misije ISAF održalo iza, za javnost, zatvorenih vrata. Ozareni je ministar, međutim, utihnuo kada su na red došla pitanja novinara koje je, eto, zanimalo što se ima za reći o mostu u karlovačkom zaseoku, koji država nesebično gradi iako on spaja tek zamišljene ceste. Mostogradnja nije u djelokrugu Ministarstva obrane, podučila je premijerka neuke novinare i natjerana dodatnim pitanjima dometnula da se dokumentacija o tom slučaju još prikuplja. Začudo, mostogradnja je bila u djelokrugu Ministarstva obrane kada su mediji razotkrili da se gradi taj fantomski most za koji mještani, graditelji, pa i slučajni prolaznici govore da toga građevinskog pothvata ne bi bilo da nije Branka Vukelića. Dan poslije nije reagirao ministar Vukelić, već upravo Ministarstvo obrane. MORH je tada tvrdio da je most u interesu Karlovca, a sve druge tvrdnje nazvao je zlonamjernim konstrukcijama. Ministar možda nije svjestan, ali za njega je daleko povjesniji upravo taj most od kavice sa šeficom. Za razliku od toga banalnog čina, most nadomak njegove kuće narod će uvijek zvati “Vukelićev most”.