Jeftiniji rad u funkciji uvoza ili izvoza?

Autor: Bernard Ivezić , 23. ožujak 2014. u 22:00

Niti jedna industrija u Hrvatskoj nije sastavljena samo od izvoznika tj. proizvođača, već se sastoji i od uvoznika kojima poticaji nisu potrebni.

Strasti su uzavrele i prije nego je Ministarstvo gospodarstva dalo detaljan popis posebnih mjera za jačanje industrija pokretača iz Industrijske strategije Hrvatske.

Posebno se velika bura digla oko prijedloga da se rastereti cijena rada u pokretačkim industrijama.Iako bi se upravo zato na prvi pogled moglo činiti da se bura diže oko pitanja koje su industrije na popisu pokretača a koje nisu, uzrok najnovijeg podizanja strasti zapravo je mnogo dublji.Tiče se odnosa uvoza i izvoza. Vlada tvrdi da želi potaknuti izvoz. No, postavlja se pitanje hoće li snižavanjem cijene rada u pokretačkim industrijama zapravo mnogo više utjecati na pojeftinjenje uvoza u tim industrijama nego na jačanje domaće proizvodnje?! Niti jedna postojeća industrija u Hrvatskoj nije sastavljena samo od izvoznika, tj. proizvođača, koje bi trebalo poticati pa i kroz cijenu rada, već se sastoji i od uvoznika-prodavača, kojima poticaji nisu potrebni.

U IT industriji je to lako prepoznati. Unazad dvije godine iz IT-a, kao generičkog naziva za sve informatičko, profilirala se domaća softverska industrija koja okuplja tvrtke koje proizvode softver u Hrvatskoj i izvoze ga mahom na Zapad. No, tako je i u drugim industrijama, primjerice automobilskoj gdje s jedne strane postoje uvoznici vozila i s druge izvoznici: proizvođači djelova za automobile pa čak i proizvođači cijelih vozila. Nadalje, industrija se danas snažno pomiče od proizvodnje prema istraživanju i razvoju jer se tu stvara najveća dodana vrijednost dok je sama izrada stvari sve jeftinija.Stoga pitanje nije treba li pojeftiniti rad već gdje?

Komentari (3)
Pogledajte sve

cijena rada nije kategorija o kojoj će odlučivati niti poslodavci niti ikakvi zakoni ili poticaji nego je cijena rada kategorija o kojoj će odlučivati isključivo djelatnici ili radnici na način da protuvrijednost u novcu za svoj uloženi rad zadovoljava njihove osobne potrebe!

također, kada se načela tema uzroka krize u hrvata, isklučivu odgovornost ima klijentelistički i nepotistički postavljen državni sustav ustanoviljen od političkih aristokracija radi vlastitih korumptivnih interesa i interesa isisavanja proračunskih sredstava u kojemu nije mogao egzistirati nitko tko nije bio član udružene organizacije, radi kojega su donošeni nebulozni i komplicirani zakoni, radi kojega se kupovao socijalni mir raznim socijalnim pravima, radi kojega su uvedeni mnogi nebulozni fiskalni i parafiskalni porezi, radi kojega su ćisto pokrića radi razni šerifi izmišljali svakojake “javne” projekte koji su se naplačivali po više puta i radi kojih su dignuti mnogi krediti…itd,itd…

uglavnom, uopće je bezpredmetno demagoški tražiti pojedinačne krivce dok državni sustav 3,8M građana RH košta 200 milijardi kn godišnje što fiskalnih što parafiskalnih nameta i sve dok se državna potrošnja ukupno ne svede 80 – 100 milijarsdi kn godišnje, do tada se u RH neće ništa bitno promijeniti, niti će radnici raditi niti poduzetnici ulagati!

Kak da optereti gradjevinarce kad su svi u stecaju ili predstecaju. U krizu su te doveli gradjani, suludom potrosnjom i pretvaranjem novca u cigle i beton, umjesto u produktivnu imovinu.

Ne treba ministarstvo nikoga stimulirati, niti pooticati izvoz. Nek vlada smanji poreze na dohodak koji je sulud…….kao i svi ostali porezi koji opterećuju biznis. Nek opterete građevinarce koji su nas doveli do ove krize……….

New Report

Close