U Hrvatskoj sindikat može osnovati najmanje 10 punoljetnih i poslovno sposobnih osoba. Takva odredba stoji u prvom hrvatskom Zakonu o radu koji je stupio na snagu 1. siječnja 1996. godine. Iako se ZOR od tada nekoliko puta mijenjao, ta sporna odredba još nije došla na dnevni red. Razlog je tomu, smatraju sindikalisti, što svakoj vladi odgovara podijeljena i oslabljena sindikalna scena. Mnogi sindikalisti čak slikovito zaključuju kako je upravo ta sporna odredba rascjepkala radnički pokret na tisuću komadića. Hrvatski je sindikalni pokret postao paradoksalan, u čak 400 sindikata je učlanjeno jedva pola milijuna radnika, a preostalih milijun nema svog sindikalnog predstavnika. No istodobno postoji nekoliko tvrtki poput T-HT, Hrvatskih pošti, HŽ Holdinga, HEP-a, Dalmatinke Nove i Zagrebačkog Holdinga gdje unutar jednog poduzeća radnike predstavlja nekoliko više ili manje reprezentativnih sindikata.

Upitna reprezentativnost
“Zar u državi u kojoj je registrirano 100 i više političkih stranaka treba nešto bolje očekivati od radničkog pokreta”, pita se Dalibor Petrović, dopredsjednik Sindikata strojovođa Hrvatske. Inače, Sindikat strojovođa najreprezentativniji je sindikat u HŽ Vuči vlakova gdje sa 1500 članova predstavlja čak 95 posto zaposlenih. No osim strojovođa, u kompletnom HŽ Holdingu, tvrtki koja je podijeljena na četiri dijela, postoji čak osam sindikata. Samo je njih šest reprezentativno i jedino njihovi predstavnici sudjeluju u kolektivnom pregovaranju. Petrović tvrdi da zbunjujuću situaciju sa sindikatima poslodavac, dakle Vlada, itekako koristi. U nedogled se licitira pravima radnika, podmeću se, kaže, razne smicalice, ili se pak osnivaju “odani” sindikati. Oni će predložene kolektivne ugovore koji smanjuju prava radnika prikazivati boljim nego što to uistinu jesu i tako primjerice zavarati i svoje i tuđe članove. “A da ne govorimo o tome da je smisao postojanja nekih sindikata nije borba za radnička prava, već isključivo stjecanje bolje pozicije i koristi”, zaključuje Petrović. Slična je situacija i u T-HT-u, u kojem je registrirano pet sindikata. Od toga su reprezentativni samo Hrvatski sindikat telekomunikacija i Republički sindikat radnika Hrvatske. Prvi ima oko 3000 članova, a drugi 2200. “Mi (Republički sindikat, op. p.) i Pupićev sindikat igramo igru mačke i miša. Pri bilo kakvim pregovorima naši se zahtjevi automatski odbijaju ili spočitavaju, a naše nepotrebne svađe poslodavac vješto pretvara u svoju korist”, objašnjava Jadranko Vehar. On podsjeća da je njihova kavga započela 2002. kada je jedino HST prihvatio kolektivni ugovor koji su odbili svi drugi sindikati i kada su materijalna prava smanjena za 25 posto. S druge strane, u Hrvatskoj pošti registrirano je čak 10 sindikata. Najbrojniji je Hrvatski sindikat pošte sa 7000 članova i Veharov sindikat sa 5500 članova. “Svaki pregovori o kolektivnim ugovorima teku bez natezanja suprotstavljenih sindikata, a i suradnja među nama je na visokoj razini”, tvrdi Vehar.

Sindikalci na sudu
U HEP-u je registrirano četiri sindikata. Najbrojniji je Hrvatski elektrogospodarski sindikat s oko 8170 članova. Slijedi Nezavisni sindikat radnika HEP-a koji tvrdi da ima 3500 članova iako ih je mnogo manje. Tehnos ima oko 1100 članova, a dio radnika učlanjen je i u EKN, podružnicu SSSH, koji je sa tristotinjak članova marginalan. “S predsjednikom Nezavisnog sindikata, uskoro imam ročište u privatnoj tužbi koju je podigao protiv mene. On zbog navodne klevete traži za mene četiri mjeseca zatvora. Pa gdje to ima”, pita se Dubravko Čorak, čelni čovjek najvećeg sindikata u HEP-u.