O potrebi reorganizacije Hrvatske turističke zajednice, njezinoj depolitizaciji i modernizaciji nema tko u domaćem turizmu nije javno progovorio.

Dobar dio sektora time misli i na promjenu upravljačkog kadra, odnosno smjenu Nike Bulića. Bulić je na poziciji direktora HTZ-a već tri mandata za redom, iako ne uživa tako bezrezervnu podršku struke i zapravo glasi kao politička figura (koju je, zanimljivo, podržala svaka politička opcija dosad). No rijetki će to reći glasno, a kad dođe prilika da glasaju za Bulića spremno će podići ruku. Apsurd ide tako daleko da se čak sumnja da bi podršku većine mogao dobiti bilo koji Bulićev protukandidat koji bi se usudio izaći na natječaj za direktora (dosad se prijavljivao samo jedan kandidat), a natječaj bi se uskoro trebao provesti slijedom novog Zakona. U čemu je “fora”? Postoje dvije opcije. Ili je Bulić iskusan profesionalac koji dobro radi svoj posao, ima dobre veze s partnerima u inozemstvu i dobrim dijelom njegova organizacija posla zaslužna je za činjenicu da Hrvatska unatoč lutanjima u strategiji raste u turističkim rezultatima. Pa i oni koji ga intimno baš ne “šmekaju” vjeruju da čovjek naprosto nema dobru konkurenciju. Ili su pak Bulić i njegova ekipa, kako je ovih dana primijetio jedan naš sugovornik, nečim zadužili mnoge od onih koji za njega glasuju s figom u džepu. S četvrtinom milijarde kuna budžeta godišnje to ne bi trebao biti problem.