Javni sektor brže prihvaća promjene u globalnom turizmu

Autor: Nedjeljko Pinezić , 09. travanj 2015. u 22:00

Sadržajan dijalog javnog i privatnog turističkog sektora u Hrvatskoj i otvorenost društva prema informacijama sa svjetske turističke scene prvi su uvjet za prilagodbu sustava na nove okolnosti.

Nekako je uobičajeno da uoči glavne turističke sezone, koju najavljuje Uskrs, krenu i rasprave o očekivanjima u fizičkom i financijskom prometu, o investicijama u turistički sektor, velikim događanjima i novim avionskim linijama, ekonomskoj snazi pojedinog tržišta, viznim režimima i reakcijama potražnje na našu turističku ponudu.

Velika su očekivanja od prihoda temeljenog na dolascima turista. Taj je prihod, sviđalo se to nekome ili ne, ključan za održavanje kakve-takve ekonomske stabilnosti naše zemlje. Koliko doista pratimo i razumijemo promjene koje su utjecale na standardizaciju turističke ponude 21. stoljeća? Živimo li još uvijek, prema poimanju turizma u 20. stoljeću? Što se to uopće s turizmom događa posljednjih godina i jesmo li spremni na redefiniciju starih klasifikacija? To nije pitanje samo za nas u Hrvatskoj, to je pitanje za cijelu branšu. Hoteli su postali veliki vlasnici nekretnina sa sve manjim brojem zaposlenih, osobito iskusnih i stručnih ljudi. Poslovnim procesima vladaju procedure, organizacija posla ide u pravcu industrijalizacije, "McDonaldizacije".

Ugostiteljstvo, tj. hotelijerstvo, polako nestaje kao pojam dobrog kućanstva temeljenog na kontaktu te stvaranju povjerenja i odanosti između gosta i domaćina. Hoteli iznajmljuju poslovne prostore za sve uslužne djelatnosti trećim osobama, koriste vanjske tehničke službe, njihova se usluga svodi na iznajmljivanje sobe ili apartmana uz bogatu ponudu konfekcijskih jela s buffet stolova. Hoteli-iznajmljivači na svjetskoj razini gube svoj tržišni udio, promet im iz godine u godinu klizi. Svjesni te pojave, čelni ljudi nekih od najvećih hotelskih marki –  Kempinski, Intercontinental, Marriott – otvoreno su o tome problemu govorili na ITB-u u Berlinu.

Podizanje standarda usluge
Nekada, prije 30 i više godina, krstarenja luksuznim brodovima bila su rezervirana za dobrostojeću klijentelu, a obični ljudi o njima su maštali i štedjeli za posebnu prigodu. Krstarenja su bila skupa i nedostižna. Danas, brodovi-hoteli, koji premašuju kapacitet od 5000 putnika, nude sav komfor i sjaj u pansionskom izdanju za cijenu prosječne mjesečne plaće. Tako su, nekada luksuzna, brodska krstarenja danas postala sinonim za masovni turizam.

Pandan ovoj ekonomiji obujma na moru, mjesta su masovnih turističkih dolazaka, isto tako moderno opremljeni komforni i luksuzni hotelski resorti, hotelski gradovi. Slično kao i u slučaju brodova, i hotelski gradovi nekada su imali epitet vrhunskog sjaja, glamura i visokih cijena. Sjetimo se samo HG Haludovo. Danas se tjedni aranžmani s all inclusive ponudom u 5 zvjezdica prodaju za vrijednost prosječne mjesečne plaće. Prvi masovni turistički pokret Nijemaca prema Mediteranu, samo 10 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, obilježili su VW "Buba" i mala kamp prikolica. Kampiranje je bilo najekonomičniji način provođenja ljetnih praznika.

Zahvaljujući popularnosti kampova i velikim površinama za kampiranje uz more, Istra se razvila u najturističkiju regiju Hrvatske. Kampovi su izgradili hotele 70-ih godina prošlog stoljeća, a danas megatvrtkama koje imaju u vlasništvu i hotele donose ekstra profit. Veliki obujam prometa (uz niže troškove infrastrukture i poslovanja) usmjerio je investicije u kampove prema podizanju standarda usluge. Danas veliki kampovi imaju istu razinu  usluge  kao i hoteli – apartmanski smještaj u mobilnim kućama, restorane, bazene, wellness, sportske terene, male marine za plovila itd. Kampovi se postupno transformiraju uslugom i cijenom u raspršene hotele.

Traži se lokalni ugođaj
Pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća tadašnje su narodne vlasti nagovarale i uvjeravale ljude da u svoj dom prime turiste koji nisu imali gdje odsjesti. Spavalo se na plažama, u parkovima, na klupama. Umorni su turisti po cijele dane obilazili naselja kucajući na vrata domaćina do duboko u noć i moleći ih da ih prime, makar spavali u konobi. Iznajmljivale su se poludovršene garaže s jogi madracima na podu, sobe sa zajedničkom kupaonicom opremljene rashodovanim namještajem obližnjeg hotela.

Štedjela se voda, često bi nestajalo struje, stari su gosti sami donosili iz svoje zemlje šećer, ulje, brašno, kavu, kakao i dr. svojim domaćinima, te bi tako prebijali troškove cijene boravka. Dizali su se krediti i katovi na kućama bez fasada, krenulo je iznajmljivanje. Danas je era iznajmljivanja u  obiteljskim kućama na izdisaju. Traži se kućanstvo, lokalni ugođaj, ono ugostiteljstvo koje su veliki hoteli izgubili. Smještaj mora biti opremljen na visokoj razini, a dodatni sadržaji poput bazena, sunčališta, igrališta za djecu i sl. postaju uobičajeni. P2P ili sharing economy, u kombinaciji s digitalnim marketingom, lansirao je dobro kućanstvo u orbitu željenog smještaja, ali loše kućanstvo upravo kroz digitalnu inspekciju za čas gubi na cijeni i nestaje s horizonta potražnje.  

U slučaju svake vrste smještaja dolazi do raslojavanja. Pritom oznaka kategorije smještaja, obilježena određenim brojem zvjezdica, ne govori dovoljno o samoj vrsti usluge. Klasičan kamp ili kamp – difuzni hotel, obiteljski kamp, sportski kamp, lifestyle hotel, obiteljski hotel, klasičan hotel, hotelski resort, privatni smještaj, B&B, smještaj na selu, smještaj u tradicionalnoj kući, smještaj u urbanim apartmanima, krstarenje na jedrenjaku, jedrenje na jahti, krstarenje na mini kruzeru, krstarenje na motornoj jahti, krstarenje na megakruzerima itd., samo su neki od pojmova koji se uvode kao oznake profila usluge u pojedinom segmentu ponude. 

Prilagođavanje ponude
Ubuduće će se više opisivati sama priroda usluge koja pogađa ciljani tržišni segment, a manje će pritom biti važna službena kategorizacija zvjezdicama. Razinu kvalitete, odnosno zvjezdice, dodjeljuju sami gosti pa i najveći svjetski savjetnici za putovanja, čije plakete i naljepnice s ocjenama sve češće susrećemo na vratima ugostiteljskih objekata. Ponuda se prilagođava potražnji modernog turista u svim segmentima usluge na putovanju. Činjenica je da zakonska regulativa, školstvo, pa i sama struka, svojim prilagodbama kasne za ovim globalnim promjenama. Dobar dijalog javnog i privatnog sektora i otvorenost društva prema informacijama sa svjetske turističke scene prvi su uvjet za prilagodbu sustava na nove okolnosti. Čini se da je u Hrvatskoj javni sektor, osobito Ministarstvo turizma, spremniji na promjene nego veliki privatni sektor. Dostupnost informacija o svjetskim trendovima u turizmu još uvijek je najslabija točka na putu razumijevanja novih pojava, a ključna je za pokretanje poduzetnika u pravom smjeru.

Komentirajte prvi

New Report

Close