Anne O. Krueger

Anne O. Krueger

Viši istraživač i profesorica Međunarodne ekonomije u Školi za napredne međunarodne studije na Sveučilištu Johns Hopkins University te viša znanstvena suradnica u Centru za međunarodni razvoj na Sveučilištu Stanford

Izopačeno argentinsko gospodarstvo ne može izbjeći razdoblje bolne prilagodbe

Nova kriza u Argentini iziskuje nastavak provedbe fiskalnih i monetarnih mjera te mjera deviznog tečaja koje su opisane u MMF-ovom programu. Osim toga, toj su zemlji potrebne strukturne reforme, osobito dodatno smanjenje veličine državnog sektora, počevši s mirovinama.

Zamislite čovjeka koji je živio suviše ekstravagantno i naposljetku mora posjetiti liječnika zbog liječenja neke akutne bolesti, uz nekoliko drugih kroničnih bolesti. Liječnik mu prepiše desetodnevnu kuru liječenja antibioticima i savjetuje mu da se počne bolje brinuti o sebi. Nakon tri dana uzimanja lijekova i pridržavanja liječnikovih naputaka, čovjek se osjeća puno bolje. Međutim, miran život teško mu pada te zaboravlja na lijekove i liječnikove savjete, pa se s dvostrukim žarom upušta u razuzdano ponašanje.

Tijekom kraćeg razdoblja njegov povratak životu na visokoj nozi izgleda sjajno. No, uskoro se vraća liječniku u još gorem stanju od prethodnog. Ciklus se ponavlja: ovog puta on uzima lijekove cijeli tjedan, ali se naposljetku vraća starim navikama.

Taj čovjek je Argentina koja kronično pretjerano troši i previše regulira sve dok se ne bude primorana obratiti Međunarodnom monetarnom fondu zbog nove runde liječenja. Godine 2001. ta je zemlja pretrpjela veliku krizu i morala se zadužiti u inozemstvu kako bi podmirila državne rashode. S deficitom na tekućem računu platne bilance od preko 5% BDP-a i valutom vezanom uz američki dolar, njena strukturna politika pokazala se neodrživom. Bila joj je potrebna podrška MMF-a da bi barem podmirila svoje tekuće rashode i nije imala preostalih resursa za servisiranje duga.

Prejeftine komunalne usluge

Odbacivanjem vezanja nacionalne valute uz dolar, Argentina je usvojila neophodnu restriktivnu monetarnu i fiskalnu politiku i ušla u MMF-ov program zajma. No njeno restrukturiranje duga bilo je neuredno, a politika za rješavanje njenih inherentnih strukturnih problema, kao što su spuštanje trgovinskih barijera te dopuštanje porasta cijena javnih komunalnih usluga, provodila se ili bez entuzijazma ili nikako. Nakon nekoliko godina relativno restriktivne ekonomske politike, došlo je do tek neznatnog oporavka rasta, a državna potrošnja i fiskalni deficit ponovno su počeli rasti. Konsolidirani javni rashodi porasli su s niskih 22,9% BDP-a zabilježenih u 2002. godini na 30,1% BDP-a u 2008. te na 42,2% u 2015. Do 2010. godine visoke cijene proizvoda široke potrošnje omogućavale su procvat, ali peronističke vlade predsjednika Néstora Kirchnera i njegove supruge i nasljednice, Cristine Fernández de Kirchner, uvele su kontrole cijena i spriječile državne agencije u preciznom izvještavanju brojki o inflaciji.

Kad je završio procvat proizvoda široke potrošnje, porasli su državni rashodi i fiskalni deficit, a problemi s kojima se suočavala Argentina ponovno su se vratili. Ponovno su uvedene kontrole u cilju zaustavljanja bijega kapitala, a devizni tečaj pesosa prema američkom dolaru deprecirao je s 3,90 krajem 2010. godine na 8,50 do kraja 2014. Cijene komunalnih usluga zadržavale su se na razinama koje donose gubitke; strukturnih problema bilo je u izobilju.

Državni dug narastao 80%

Za gospodarstvo koje je u tolikoj mjeri izopačeno kao što je slučaj s gospodarstvom Argentine, nema lijeka koji bi mogao spriječiti razdoblje bolne prilagodbe. Kad je trenutni predsjednik Argentine, Mauricio Macri, naslijedio peroniste 2015. godine, dočekao ga je apsolutni nered. Dok su realne kamatne stope, koje su bile visoke i u porastu, privlačile priljev kapitala za financiranje državnog deficita i deficita na tekućem računu platne bilance, inflacija je bila visoka, a stopa rasta niska. Macri je obećao reforme, uključujući ukidanje kontrole kapitala, fluktuirajući devizni tečaj, smanjenje fiskalnih troškova i realističnije cijene komunalnih usluga. Prve dvije reforme provedene su ubrzo nakon njegovog preuzimanja dužnosti, ali ostale su mjere odgođene ili je došlo do usporavanja njihove provedbe u cilju održavanja javne potpore. Posljedično, fiskalni deficit zapravo se povećao tijekom Macrieve prve godine, a ostale reforme pokazale su se nedostatnima za stabilizaciju gospodarstva. Iako je došlo do pada stope inflacije, ona je uskoro opet počela rasti.

Do početka 2018. Argentina se našla u još jednoj krizi. Dok je zabilježeno neznatno smanjenje javnih rashoda, na 40,4% BDP-a, konsolidirani fiskalni deficit iznosio je 4,2% BDP-a. Povrh toga, državni dug denominiran u dolarima porastao je za 80%, priljev privatnog kapitala pretvorio se u odljev, suša je smanjila proizvodnju, stopa inflacije porasla je na preko 40%, a realni BDP je pao za 2,5%. Kao reakcija na sve to, središnja banka napustila je svoj okvir za određivanje ciljane inflacije, što je dodatno oslabilo povjerenje u državnu politiku.

Mjere su bile previše blage

Nedugo nakon toga Argentina je bila primorana ponovno dopuzati do doktora. Uslijed reformi koje su već bile provedene, u lipnju 2018. MMF je odobrio program zajma od 50 milijardi dolara. Tijekom sljedeće godine izgledalo je kao da bi MMF-ov program i politika Macrieve vlade mogli još uvijek preokrenuti situaciju, smanjujući inflaciju i ponovno pokrenuvši rast.

Ali tada je Macri pretrpio simbolični poraz na preliminarnim izborima, što ukazuje na to da će ga svrgnuti peronisti na predsjedničkim izborima u listopadu. Odljev kapitala pretvorio se u potop, pesos je jako deprecirao, inflacija je porasla, a vlada je bila primorana ponovno uvesti kontrole kapitala.

Problem je ponovno bio u tome što lijek nije bio dovoljno jak. Na inzistiranje pacijenta, mjere su bile previše blage da bi bile učinkovite i odgođene su teže strukturne reforme. Očito je da je makroekonomska stabilizacija od temeljne važnosti. Ali jedini mogući način za sprječavanje produbljivanja krize prije glasanja u listopadu je da se kandidati obvežu na ozbiljne reforme nakon izbora. Kriza u Argentini iziskuje nastavak provedbe fiskalnih i monetarnih mjera te mjera deviznog tečaja koje su opisane u MMF-ovom programu. Osim toga, toj su zemlji potrebne strukturne reforme, osobito dodatno smanjenje veličine državnog sektora, počevši s mirovinama. Više postepenosti će samo produljiti trajanje boli i omogućiti uspon političke opozicije.

© Project Syndicate, 2019.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana Pogledaj sve