Bernard Ivezić

Bernard Ivezić

Imamo tvrtke koje se ne bave našim sitnim pričama već rješavaju globalne probleme

Na proteklom Job Fairu na FER-u, najvećem studentskom sajmu poslova u Hrvatskoj, predstavila se poduzeća i startupi koji već primjenjuju i nude radne uvjete kao u središtu tehnološkog svijeta. No, u Zagrebu nisu našli dovoljno onih koji bi se uklopili u njihov profil zaposlenika.

I sam sam se iznenadio kad sam vidio da je lani na popis najpoželjnijih poslodavaca u Hrvatskoj iskočio jedan startup. Ni manje ni više nego Rimac Automobili. Za proizvođača najbržeg električnog automobila na svijetu željelo je raditi više ljudi nego za stare i etablirane igrače poput Atlantica, Agrokora, Ericssona NT-a, Vipneta, Konzuma, PBZ-a pa i razvikane švedske Ikee.

I dok se neki još uvijek pitaju kome on to prodaje automobile, koliko ih je uopće napravio i gdje se mogu naći nezavisne recenzije koje pokazuju da je stvarno najbrži, Rimac je na najvećem studentskom sajmu poslova u Hrvatskoj Job Fairu 2017., koji se održava na na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, pokazao koliko su takvi komentari irelevantni za biznis koji vodi i kvalitetno ilustrirao koliko se tržište rada u Hrvatskoj promijenilo u jednom segmentu.
Umjesto Mate Rimca ili njegovog HR menadžera, na Job Fairu je njegovu tvrtku predstavljao student FER-a, koji je za razliku od Rimčevih kritičara, osobno sudjelovao na razvoju komponenti koje je tvrtka Rimac ugradila u automobile svojih klijenata. Nakon toga mu je Rimac omogućio da te automobile sam i provoza. Da ste vidjeli osmijeh na licu toga zaposlenika bilo bi vam jasno zašto mu je predavanje do samog kraja ostalo dupkom popunjeno.

No, on je tvrtku opisao potpuno drugačije: “Mi proizvodimo najbolje baterijske setove na svijetu”. Studentima na Job Fairu sve je bilo jasno. Baterije su ono po čemu je tvrtka Mate Rimca u njihovom svijetu broj 1 na svijetu. Za ostale, za raju, to je Concept One. Za svakog ponešto.

Atipično za Hrvatsku

Većina tvrtki, i domaćih i stranih, koje su zaposlenike tražile na Job Fairu, potpuno su atipične za Hrvatsku. Ne bave se one sitnim domaćim pričama već rješavaju globalne probleme. Google je pozvao hrvatske studente da im se jave na praksu u Zürich i pomognu im da Google Maps učine još jednostavnijim i praktičnijim za korisnike. Hrvatski Mireo, koji radi GPS navigaciju, pozvao ih je da unaprijede zajedno navigaciju za pametne gradove.
Amodo ih je pozvao da pomognu u transformaciji industriji osiguranja pomoću tehnologije velikih podataka. Microblink da im pomognu provesti revoluciju u učenju matematike. Altima i Verso su ih pozvali da sudjeluju u globalnoj IoT revoluciji itd.

Uz mogućnost rada na traženju rješenja za globalne probleme tvrtke koje su tražile primarno programere, a i druge slične zaposlenike, bile su spremne ponuditi baš sve. Jedan od predavača na kraju je doslovno rekao: “Možete doći na pola radnog vremena. Možete birati dane u tjednu kad želite raditi. Možete birati što god hoćete.”

Uz to, u takoreći u svakoj tvrtki koja je bila na Job Fairu, može se pri zaposlenju birati kakav se stolac želi, računalo, monitor, dodatna oprema. Radno vrijeme je fleksibilno. Parkiralište za bicikl osigurano, i to unutarnje, pod nadzorom. Ručak je uključen, a jedan dan u tjednu u tvrtku dolazi i kuharica koja kuha jela po želji. Amphinicy Technologies se pohvalio da čak ima šank s craft pivima koja se mogu konzumirati poslije 17 sati. Teretana je uključena. Team buildinzi su garantirani.
Tvrtke koje imaju urede u SAD-u, poput HR Clouda, nekoliko puta godišnje zaposlenike šalju na praksu i druženje s kolegama od tamo. Putovanja na sajmove i dodatne edukacije se podrazumijevaju kao i redovita plaća. Dakako, natprosječna.
Unatoč tome, lica predstavnika stotinjak tvrtki koje su tražile zaposlenike na Job Fairu naglo bi se zgrčila kada bih ih pitao jesu li pronašle zaposlenike. Svi kažu da profila zaposlenika kakve traže jednostavno nema dovoljno. Zato su štandove na sajmu opremili brojnim stvarima samo kako bi privukli studente i dobili priliku da im kažu nešto o sebi. Dijelili su balone, čokolade, kekse, lopte, privjeske za ključeve...

Korak dalje

Google je čak dijelio Lego verziju svojeg Android robota, naljepnice. Na nekim se štandovima moglo voziti carting automobile, na drugima isprobati VR i AR naočale, a na štandu CROTEAM-a fotografirati s oružjem iz Serious Sama. Dok-Ing je pred FER parkirao vozilo za razminiravanje, Iskon doveo ljetni, otvoreni kombi na kojem je dijelio kokice, a Rimac studentima dao priliku da istraže kokpit Concept Onea.
Još jedan korak dalje od svega toga učinio je Marko Kovač, suosnivač jednog od prvih hrvatskih startupa Repslyja. On je potpuno razotkrio financije i poslovni model svog startupa.

Uz mogućnost da traže rješenja za svjetske probleme, da za svoj rad budu nagrađeni kako im odgovara, Kovač je studentima ponudio da radeći za njega nauče kako da sami naprave tvrtku poput njegove. Usred Zagreba pokazao im je pravi duh Silicijske doline. U toj nadrealnoj atmosferi koja je ovaj tjedan bila na FER-u u Zagrebu studentima je poručio: “Vi ste danas u istoj poziciji kao Linda Evangelista nekad kad je rekla da se bez 10.000 dolara ne ustaje iz kreveta”.
Ovako je trebalo i ovako još uvijek može izgledati situacija i u poljoprivredi, turizmu, građevini i drugim industrijama u Hrvatskoj. No, nije jer živimo u državi političko-gospodarske sprege à la Agrokora, čije igrače ne zanima globalni već lokalni biznis pa stoga sve stagnira. Dok ne počnemo rješavati svjetske probleme i iskoračimo na svjetsko tržište neće biti pomaka naprijed.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!