Zagorski mlinci novi su, 23. po redu hrvatski proizvod upisan u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla, objavila je Europska komisija. Ovaj se pekarski proizvod priprema od glatkog pšeničnog brašna tipa 550, vode i soli od kojih se radi tanko, izvaljano i ručno razvučeno tijestom debljine 2,5 milimetara, reže na komade pravokutnog oblika koji se peku u dvije faze na grijaćim pločama i suše do gotovosti.

Gotov proizvod je tanko, pečeno tijesto pravokutnog oblika s mogućim neravnim rubovima, bijelo-žute boje, ravne i mjestimično blago nadignute površine s karakterističnim, mjestimice nagorenim ispupčenjima svijetlo smeđe, smeđe do crne boje nastalim uslijed nadimanja tijesta tijekom pečenja.

Tako stoji u službenom objašnjenju vezano za zaštitu zagorskih mlinaca. Zemljopisno područje proizvodnje “Zagorskih mlinaca” obuhvaća područje Hrvatskog zagorja, odnosno cijelo područje Krapinsko-zagorske županije, područje Varaždinske županije i rubne dijelove Zagrebačke županije koji graniče s Krapinsko-zagorskom i Varaždinskom županijom.

Jamstvo originalnosti

Europskim oznakama kvalitete, odnosno zaštićenom oznakom izvornosti, zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla ili oznakom zajamčeno tradicionalnog specijaliteta označeni su proizvodi čiji je naziv kao takav zaštićen u cijeloj EU, a proizvode se u skladu s propisanim specifikacijama proizvoda koje su izradili sami proizvođači te u njima definirali svoj proizvod i način njegove proizvodnje. Europski znak koji se nalazi na ambalaži neposredno uz naziv proizvoda jamstvo je originalnog proizvoda – jamči kupnju autentičnog i kontroliranog proizvoda, priznate kvalitete i lokalnog podrijetla.

Stručnjaci tvrde kako zaštita na europskoj razini znači veću dodanu vrijednost, bolju konkurentnost i vidljivost na tržištu. Na razini EU prema posljednjim podacima registrirano je preko 1441 naziva proizvoda od kojih je, kako smo već rekli, čak 23 hrvatska.

Ova brojka svrstava nas na visoko 12. mjesto među državama članicama po broju registriranih naziva zaštićenih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Najviše zaštićenih proizvoda, čak 293, ima Italija, slijedi je sa 242 Francuska. Na trećem mjestu je Španjolska sa 194 proizvoda dok primjerice, Estonija i Malta nemaju niti jedan proizvod s EU oznakom zaštite.

Hrvatska sa 23 zaštićena proizvoda napravila je doista uspjeh budući da smo najmlađa članica EU, a mogućnost registracije oznaka stekli smo tek od srpnja 2013. nakon pristupanja u EU. No, koja je konkretna koristi od zaštite? Kolika je tržišna vrijednost ovih proizvoda te koliko je njihov izvozni potencijal pitanje je na koje je teško danas odgovoriti.

Jer većina naših zaštićenih proizvoda, ima ograničeni tržišni potencijal barem za sada. Ili su potpuno nepoznati na europskom ili globalnom tržištu ili su količine koje se proizvode toliko male da nemamo dovoljno potencijala niti za zadovoljenje domaćih potreba, a kamo li da se probijemo na neka vanjska tržišta.

Uz zagorske mlince, istarsko maslinovo ulje, te nedavno zaštićenu pašku sol na EU razini imamo zaštitu i za Krčki pršut, Ekstra djevičanskog maslinovo ulje Cres, Neretvanska mandarina, Ogulinski kiselo zelje/ Ogulinski kiseli kupus, Baranjski kulen, Lički krumpir, Istarski pršut/Istarski pršut, Drniški pršut, Dalmatinski pršut, Poljički soparnik/Poljički zeljanik/Poljički uljenjak, Zagorski puran, Krčko maslinovo ulje, Korčulansko maslinovo ulje, Paška janjetina, Šoltansko maslinovo ulje, Varaždinsko zelje, Slavonski kulen/Slavonski kulin, Međimursko meso ‘z tiblice, Slavonski med i Lička janjetina.

Nema sirovine za pršut

Iako je važno da se hvalimo uspjehom koji smo postigli u zaštiti, bilo bi dobro i da se pozabavimo i tržišnim potencijalom naših zaštićenih proizvoda te mogućnostima koje, i ako, oni imaju da bi osvojili neka nova tržišta te tako utjecali na veću proizvodnju. Nedavno su se tako proizvođači zaštićenog slavonskog kulena medijima požalili kako su potrošili jako puno energije za zaštitu, no kada se u konačnici podvu??e crta ispada da zbog nekih drugih ograničenja slavonski kulen nema tržišni potencijal da bi se pojavio na vanjskim tržištima.

On tako ostaje prepoznatljiv na uskom, našem tržištu. Slično je i s našim pršutima koji imaju potencijal, ali još uvijek nemamo dovoljno sirovine za njegovu proizvodnju. Iako je u proteklih nekoliko godina proizvodnja pršuta u našoj zemlji narasla čak 40 posto, potražnja je još uvijek dvostruko veća od ponude. U Hrvatskoj se godišnje pojede oko 700 tisuća pršuta, a proizvede oko 350 tisuća.

Prema studiji koju je Europska komisija naručila, doduše još 2012. ukupna prodajna vrijednost svih europskih proizvoda sa zaštićenim nazivima iznosila je 54,3 milijarde eura u 2010. godini, što je 5,7% ukupne prodajne vrijednosti svih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda te proizvoda sektora vina i jakih alkoholnih pića. Vrijednost izvezenih proizvoda sa zaštićenim nazivima iznosila je u toj godini 11,5 milijardi eura, odnosno oko 15% od ukupnog izvoza proizvoda prehrambene industrije i industrije pića članica EU. I ove brojke govore o slabom tržišnom potencijalu ovih proizvoda, iako je sve više potrošača ima sklonost okretanju lokalnim zaštićenim proizvodima.

Zahtjevna procedura

A cijela procedura zaštite je zahtjevna budući da obuhvaća postupak koji se prvo provodi na nacionalnoj razini, a nakon toga slijedi i postupak koji vodi Europska komisija na razini EU.

Jedna od prepreka u zaštiti su i prigovori koji vrlo često značajno produžuje sam postupak zaštite budući da on za sobom povlači i vrijeme u kojem se pokušava postići sporazum između zainteresiranih strana, a ujedno je posljedično potrebno mijenjati i Specifikaciju proizvoda.

Dovoljno je prisjetiti se naših sporova sa susjednim Slovencima oko pojedinih 
proizvoda.