Ako su točne najave koje stižu iz Agencije za odgoj i obrazovanje onda doista ima nade da se korupcija u Hrvatskoj svede na podnošljivu razinu. Naime, od iduće školske godine bi građanski odgoj i obrazovanje trebali postati obavezni dio školskog programa u svim osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama, što znači da će se učenicima predavati o osnovama demokracije kao što su vlast, pravda, odgovornost, privatnost i suzbijanje korupcije. Također će se u školama učiti o zaštiti potrošača, razvoju identiteta i interkulturalnosti, suzbijanju stereotipa i predrasuda prema nacionalnim manjinama… Sve redom doista bitna pitanja.

Stvaranje kritične mase
Iskustvo pokazuje da za bilo kakvu promjenu u društvu trebaju godine, čega su ljudi svjesni od davnih dana. I Mojsije i Židovi su, nakon što su se izbavili ropstva u Egiptu, putovali godinama preko Sinajske pustinje do obećane zemlje, premda se put mogao preći za nekoliko mjeseci. Navodno zbog toga što je Mojsije želio da se prije dolaska u obećanu zemlju rode nove generacije koje neće imati psihu robova i moći će misliti bez gospodara. Jednostavno, ljudi su skloni poprimati navike i način razmišljanja kojeg se kasnije ne mogu riješiti. Upravo zato je činjenica da će se u školama učiti o tako bitnim stvarima poput odgovornosti i suzbijanja korupcije najbolja garancija da će se u ovoj zemlji jednog dana živjeti bolje i da će se postići odgovorno upravljanje svim javnim resursima, počevši od prostora preko zgrada i vozila pa do proračuna. Treba se stvoriti kritična masa građana koji znaju da javni resursi nisu poklonjeni Vladi, županu ili gradonačelniku da rade s njima što hoće već su im samo povjereni na upravljanje. I koja će kod svakog pokušaja kršenja propisa ili prilagođavanja propisa interesima povezanih osoba reagirati kao što su reagirali građani Splita prošlog vikenda na Marjanu. Bez obzira je li se radilo o tisuću prosvjednika, koliko je procijenila policija ili pet tisuća, koliko su procijenili mediji, doista ohrabruje da su se građani koji nemaju nikakve izravne, opipljive koristi od toga, pobunili protiv gradnje ugostiteljskog objekta usred pluća Splita. I što je najbitnije, pri tome ih nije smetala činjenica da je riječ o objektu koji je, navodno, trebao imati sve dozvole, za što se teren dugo pripremao. Priča je u izvedbi prilično kompleksna, ali zaplet je bazičan i tipičan za Hrvatsku: svim silama se uprijeti da se legalizira cilj, u ovom slučaju gradnja ugostiteljskog objekta usred šume. Ništa posebno originalno u Hrvatskoj, zemlji u kojoj se dogodila i gradnja Varšavske i donio Zakon o golf igralištima, ali do sada još nije bilo tako puno prosvjednika.

Vjera u sustav
No, to je tek kap u moru – do sada su obično prosvjedi, poput onog radnica Kamenskog, dolazili tek na kraju, kad doista više nije bilo nade, odnosno kad je situacija već praktički bespovratno izgubljena. Naravno, to je prvenstveno bila posljedica vjere građana u sustav koji ih je nerijetko iznevjerio, odnosno nije reagirao bilo zbog političkih pritisaka bilo zbog korupcije. A tom sustavu se nitko ne želi zamjeriti dok ne dogori do nokata. To je, jednostavno, razmišljanje naslijeđeno iz doba prije demokratskih promjena, razmišljanje koje se tijekom prvih deset godina demokracije u Hrvatskoj nije imalo razloga mijenjati. Srećom, koliko god neke ideje bile duboko ukorijenjene ipak se vremenom mijenjaju, a taj proces je to uspješniji što se organiziranije provodi. Stoga svakako treba pozdraviti uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u škole jer upravo to je najbolji i najdjelotvorniji način suzbijanja korupcije. Sve dok neće baš svakom u Hrvatskoj neće smetati korištenje zajedničkih resursa u privatne svrhe, a oni koji to čine ne budu prezreni, teško se može očekivati neke bitne pomake u savjesnom gospodarenju zajedničkim resursima. A upravo je to temeljni preduvjet suzbijanja korupcije. Naravno, dobri su i akcijski planovi, dobre su i represivne mjere, no najveći doprinos je upravo u mijenjanju razmišljanja građana. Istina, proces je spor, i zato je trebalo ranije krenuti, ali, srećom, ni sad nije prekasno.

* Svi izneseni stavovi isključivo su osobni stavovi autora

Zorislav Antun Petrović, član je Upravnog odbora Transparency Internationala Hrvatska i član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa