Njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron žele, unatoč mnogim različitim stajalištima, do sredine godine predstaviti zajednički plan za reformu Europske unije, priopćeno je tijekom posjeta francuskog predsjednika Njemačkoj, a prenosi britanski Independent. Macron i Merkel progovorili su o osnaživanju zajedničke valute, zajedničkom tržištu, migrantskoj krizi i sličnim problemima koji muče EU već duže vrijeme. Ali predsjednici velikih zemalja koje neupitno čine kralježnicu Unije i bez čijih zajedničkih odluka napretka nema kao da zaboravljaju da svijet više nije mjesto nimalo slično onome kada se slavila jedinstvena Europa.

Bez energetske neovisnosti

Svijet nije to mjesto već dugo vremena, a sada se čini kako potezi predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa te izlazak Velike Britanije iz Europske unije samo jače pokazuju ono što se već duže vremena vidi, ali je donekle bilo zamagljeno dugogodišnjom radošću širenja europske ideje. Jer sve je izgledalo puno bolje kada se pričalo o Europi 2020. nego što se čini danas kada treba krenuti u realizaciju ideje Europe 2030.

Iskreno, Europska unija još uvijek nije neovisna o velikim silama, a o energetskoj neovisnosti još se uvijek može samo sanjati.

I manji potres na energetskom tržištu izazvan tenzijama između SAD-a i Rusije i dalje može ozbiljno ugroziti jedinstveno tržište Europske unije. A pomalo suludi trgovinski rat kojem je sklon američki predsjednik Trump, malo s Kinom, a malo s Rusijom, također može Europsku uniju poprilično unazaditi, posebice ako je razjedini.

A razjedinjavanje Unije proces je koji traje već neko vrijeme, jer nekako se čini da Francuska i Njemačka osim svojom snagom i nemaju baš previše načina da drže manje zadovoljne zemlje okrenute europskoj ideji. Uostalom, nije li to problem koji Europa već u nekoj mjeri ima s Mađarskom, a jasno je i da u Bruxellesu ne gledaju blagonaklono ni na pojedine političke poteze Poljske. Sve je to posljedica jednostavne činjenice, a ona bi glasila da kada nema financijskih problema onda ujedinjenje i zajedničke ideje nisu problem, ali čim je nešto financijski ugroženo onda ideje nekako padaju u drugi plan.

Nije li se to kancelarki Merkel dogodilo s migrantskom krizom? Europa ne više tako bogata kao prije puno godina vrlo brzo je zaboravila svoj humani temelj i razvukla žilet žicu osjećajući da su radna mjesta ugrožena. Možda ne ona u Njemačkoj, ali svakako u manje bogatim članicama. I eto ta i takva Europa očekuje i Brexit u kojem odlazi jedna od snažnijih članica i koji jasno šalje poruku da je ideja Unije kakvu smo prepoznali i prihvatili već odavno iza nas. Konačno, čak i danas u napadima na Siriju ne sudjeluje Unija već jedna od od sastavnica, dok druge kao da ne žele uopće imati posla s Macronovim potezima. Njemačka iz povijesno jasnih razloga, ali ostale zemlje kao da važu svoju neovisnost o Vladimiru Putinu.

Odluke s drugog mjesta

U sve to naravno uklapa se i Hrvatska koja je s te strane u podosta nezavidnoj situaciji. Ona je jasna iz samo dva slučaja, i to dva strateška i gospodarski iznimno važna primjera – LNG terminala i Agrokora. Dva mjesta na kojim se lome velike silnice Zapada i Istoka ostavljaju otvorenim pitanje što tu može učiniti Europska unija. Osim načelne podrške izražene kroz fondove i birokratske dopise, nekako ostaje dojam da se odlučuje na drugom mjestu.

A to za Europsku uniju nije dobro i Merkel i Macron u svjetlu toga trebaju plan smioniji od zajedničke valute i snažnije gospodarske zone. Trebaju dio suvereniteta drugih članica u svojim odlukama, a danas s ovog mjesta to se čini kao znanstvena fantastika.