Hrvatska je pri donošenju posljednjeg rebalansa postavila teško dostižan rezultat – u četvrtak je javnost prvi put vidjela prijedlog rebalansa, a u ponedjeljak je rebalans bio izglasan. Ukupno je, dakle, argumentirana javna rasprava mogla trajati maksimalno tri dana, od čega samo jedan radni, tako da je doista bilo teško reagirati na prijedlog. S jedne strane to je možda bilo dobro za Vladu jer se nije stigao kritizirati prijedlog rebalansa proračuna po pojedinim stavkama, no s druge strane postoji izvjesna mogućnost da se na taj način moglo i nešto uštedjeti, odnosno izbjeći eventualne propuste poput neosiguravanja sredstava za nastavak nekih započetih projekata.

Može li Vlada biti primjer?
Možda je postavljanje ovakvih rekorda zgodno kad je riječ o privlačenju pozornosti, ali za dobrobit Vlade i građana bilo bi dobro kad bi se pri donošenju proračuna za 2011. izbjegla ovakva razina i povela najšira moguća javna rasprava. Prema Zakonu o proračunu Vlada utvrđuje prijedlog proračuna i projekcija te ih podnosi Saboru na donošenje do 15. studenoga tekuće godine. Ako ni zbog čega drugog, onda zato da se još dodatno smanji rizik od korupcije i pokaže cijelom svijetu da je Hrvatska zemlja s odgovornom Vladom koja transparentno radi svoj posao. A prostora za napredak ima, što potvrđuje i najnoviji Indeks otvorenosti proračuna, vjerojatno najbolji alat za mjerenje preglednosti kreiranja najznačajnijega financijskog dokumenta države. Indeks se kreće od 0 (potpuno tajni proračun) do 100 (proračun sa svim pratećim informacijama), a izračunava se na temelju opsežnog upitnika koji popunjavaju neovisni stručnjaci u zemljama obuhvaćenim istraživanjem. U Hrvatskoj su to stručnjaci uglednog Instituta za javne financije, prema čijoj ocjeni bi hrvatska Vlada brzo i uz mali trošak i napore mogla povećati transparentnost tako da u proračunske dokumente uključi dodatne informacije koje već posjeduje i da pozove javnost na veće sudjelovanje u proračunskom procesu. A sudeći po rezultatima najnovijeg, nedavno objavljenog istraživanja za fiskalnu godinu 2009., trebalo bi nešto učiniti jer naša zemlja nazaduje. Hrvatska je ostvarila rezultat 57, što je slabije nego u prethodnom ciklusu istraživanja (za 2008. fiskalnu godinu) kada je indeks iznosio 59. Možda bismo se mogli tješiti da je 57 bolji rezultat od 42 iz 2006., ali za zemlju koja je definirala borbu protiv korupcije kao jedan od prioriteta to je slab argument. Posebno ako se uzme u obzir da Vlada mora biti primjer svim jedinicama lokalne samouprave.

Izostavljene informacije
Sada je Hrvatska svrstana među zemlje koje građanima pružaju “samo neke informacije”, a do pogoršanja je došlo jer je prijedlog proračuna za 2009. sadržavao manje informacija nego onaj za 2007. godinu. Između ostalog nisu bili prikazani utjecaji mogućih promjena makroekonomskih pretpostavki na proračun (očekivani rast BDP-a, stopa inflacije, kamatne stope, stope nezaposlenosti…), potom nisu bili objavljeni podaci o transferima javnim poduzećima, kvazifiskalnim aktivnostima, eventualnim kašnjenjima s plaćanjima, eventualno propuštenim prihodima proračuna zbog poreznih povlastica, o državnim jamstvima, vrijednostima financijske i nefinancijske imovine… Uglavnom, prema ocjeni istraživača Instituta za javne financije javnost ne može znati u kakvom je točno Vlada fiskalnom položaju niti je lako može držati odgovornom. Ako se još uzme u obzir da se preko proračuna i paraproračunskih fondova u Hrvatskoj distribuira lavovski dio ukupnog BDP-a, onda je važnost transparentnog proračuna još i veći. Donošenja proračuna na najtransparentniji mogući način je značajan prvi korak u smanjivanju rizika od korupcije, a daleko jednostavniji od reforme javne uprave. I upravo je tu velika prilika da se proračun za 2011., za razliku od prošlogodišnjeg, uputio u Sabor na vrijeme, a nakon toga povela široka javna rasprava. Konačno, ako živimo u vremenima krize, onda je mudro okrenuti svaku kunu dva puta, u čemu je javna rasprava dobrodošla.

* Svi izneseni stavovi isključivo su osobni stavovi autora

Zorislav Antun Petrović, predsjednik Transparency Internationala Hrvatska i član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa