Hrvatska nije Kosovo

Autor: Tomislav Klauški , 07. travanj 2008. u 06:30

George W. Bush proveo je 22 sata u Hrvatskoj, a jedina konkretna politička poruka koju je ostavio glasi: “Sada vas više nitko ne može napasti”. Zar je to ono što želimo od Amerike? I je li baš Hrvatska zemlja kojoj američki predsjednik to treba obećavati? Suočen s kolapsom svoje vanjske politike predsjednik Bush dobro se osjećao jedino u istočnoj Europi. Bivše članice sovjetskog bloka nakon ostamostaljenja žive u konstatnom strahu od Rusije i zaštitu traže u Bushevoj Americi. Stoga su među prvima podržale invaziju na Irak (kad to nisu učinile ni mnoge članice NATO-a), a sada odobravaju postavljanje raketnog štita u svojim zemljama. Poljskoj, Rumunjskoj i baltičkim državama Amerika je često bila važnija od Europske unije, njezin vojni štit ispred europskog zajedništva. Slična situacija ponavlja se sada na Kosovu. Bush donosi samostalnost i zaštitu, na čemu će mu Kosovari zauvijek biti zahvalni i zbog toga vječno odani. No Bush po istom principu smatra da i Hrvatska spada u tu kategoriju zemalja. Donoseći pozivnicu za NATO, okupljenoj masi na Markovu trgu obraćao se s pozicije zaštitnika koji nudi vojnu sigurnost. Međutim, Hrvatska nije Kosovo. Njoj 2008. godine ne prijeti ruska ekspanzionistička politika, a još manje može strepjeti od srpskih tenkova. Točno šesnaest godina od američkog priznanja Hrvatska od SAD-a očekuje druge stvari: gospodarsku suradnju, političko otvaranje, ukidanje viza i tko zna što još. Naravno, i zaštitni kišobran NATO-a, ali više u smislu globalne sigurnosti koja privlači ulagače, nego one vojne moći koja tjera potencijalne agresore. No prvi predsjednik SAD-a koji je boravio u službenom posjetu Hrvatskoj radije je govorio o zaštiti slobode te naglašavao kako je sudjelovanje Hrvatske vojske u misiji u Afganistanu “poseban znak savezništva”. Jesmo li samo to željeli čuti? Zapravo nismo imali priliku čuti ni puno više od toga. Dok su izvori iz Vlade i iz Ureda predsjednika novinare opskrbljivali desetinama beznačajnih informacija o tome što je Bush jeo i pio, kome je namigivao, gdje je sjedio i spavao, kako je na sastanak sa Sanaderom došao prije i uvažavao hrvatskog premijera, pa čak i to kako je obećao da će u Hrvatsku doći kao turist, teme službenih razgovora spomenute su tek u fusnoti: Bush i Sanader razgovarali su o NATO-u, razvoju gospodarskih odnosa, stanju u regiji. Tek nešto malo o ukidanju viza i dolasku američke gospodarske delegacije. I to je uglavnom sve. Svima su jasne implicitne koristi od Busheva posjeta te još više njegovo geopolitičko značenje. Ali što je s eksplicitnim koristima? Nije jasno zbog čega je sadržaj službenih razgovora (ako ih je uopće bilo) pomno skriven iza medijskog spektakla? Zar ćemo se morati zadovoljiti porukom da nas “nitko više ne može napasti”?

Komentari (1)
Pogledajte sve

Ne moramo odmah sve znati o posjetu, razgovoru i dogovorima.U raznim sredstvima javnog informiranja prilično se potcjenjuju rezultati ovog posjeta ( vidi na pr.slobodnu dalmaciju, poslovni formum i druge ) tako da ponekad imam dojam kako je podloga takvih reakcija obična zavist. Za mene nije važno koja je politička opcija pripremila ovaj posjet i rezultate, vjerujem da bi svaka da je bi bila u prilici postupila isto kao i aktualna vlast. Zato preporučan manje pesimizma , više rada i dobro iskoristiti mogućnosti koje nam se pružaju. Nismo manje sposobni ni od Slovačke niti od Irske, budemo li znali imat će hrvatski narod velike koristi od ovog posjeta. Treba nam više međusobnog povjerenja i razumijevanja . Dugo sam živio i radio u europskoj zajednici. Brzo ćemo ih dostići.dugooptimizma i povjerenja.
Srdačan pozdrav svim čitateljima P. Foruma
7kastela

New Report

Close