Hrvatska ne zna organizirati čak ni doniranje hrane siromašnima

Autor: Miroslav Kuskunović/Agrobiz , 01. siječanj 2018. u 22:00

Oni koji mogu donirati hranu priznaju da im je sada, nakon ukidanja plaćanja PDV-a, hranu jefitnije darovati nego bacati, ali samo dok ona putuje do izlaza, iako im je još uvijek skup prijevoz do socijalnih samoposluga, čiji broj stalno raste, a police su im poluprazne.

Dokle god pučke kuhinje i socijalne samoposluge imaju veliki broj korisnika, bacanje jestive hrane je nemoralno. Hrvatska se u sklopu Ciljeva održivog razvoja UN-a obvezala smanjiti bacanje hrane za 50 posto do 2030, no iako se svi deklarativno bave pričom oko doniranja hrane jer je to postalo jako "in" tema kako u EU, tako onda posljedično i kod nas, pomaka nema i teško da ćemo ovaj cilj dosegnuti. 

Tako smo nedavno čuli da trenutno više od pedeset europskih propisa utječu na bacanje hrane, na pozitivan ili negativan način, a iza njih onda proizlaze nacionalni propisi o porezima, fitosanitarnim mjerama, trgovini, humanitarnim udrugama, rokovima valjanosti hrane, odgovornosti za hranu i drugim pitanjima što usprava bilo kakvu akciju, a hrana koju bi možda netko i donirao propada. Koliko smo mi kao država sposobni govori i to da niti ne znamo koliko se hrane danas uopće donira. Iako se svakodnevno u javnosti širi svijest o važnosti nebacanja hrane, broj onih koji su u ove dvije godine od Porezne uprave zatražili oslobađanje od PDV-a za doniranje hrane je porazan. 

Proturječni propisi
Prema najnovijim podacima Porezne uprave, objavljenim na okruglom stolu o doniranju hrane, od 1. siječnja 2016. do 18. prosinca ove godine samo su 123 porezna obveznika predala izvješća o obavljenim donacijama hrane, nabavne vrijednosti 17,99 milijuna kuna, bez PDV-a dakako. Znakovito je da se ovogodišnji broj donatora u odnosu prema lani prepolovio – sa 77 na 46.

Iako je prošlo dvije godine od ukidanja PDV-a na donacije i donošenja pravilnika o doniranju u Hrvatskoj značajnog pomaka nema. Razlozi su brojni, od slabe infrastrukture do kompliciranih procedura i proturječnih propisa, izjavila je nedavno zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan na predstavljanju novih smjernica EU o doniranju hrane. Gotovo jedna četvrtina stanovništva EU – 119,1 milijun ljudi – živjela je 2015. u riziku od siromaštva, a 42,5 milijuna ljudi nije si moglo priuštiti kvalitetan obrok svakog drugog dana.  Danas se u EU preko 88 milijuna tona hrane godišnje baci, a u isto vrijeme četvrtina građana je u riziku od siromaštva. U Hrvatskoj se godišnje baci preko 400 tisuća tona hrane, više od tisuću tona na dan, a police socijalnih samoposluga su poluprazne, dok je prema službenim statistikama čak 20 posto populacije Hrvatske u riziku od siromaštva.

Smjernice EU prvi put na jednom mjestu objedinjuju upute i savjete kako urediti sustave doniranja hrane, a da se pritom poštuju svi EU propisi i ne ugrožava sigurnost hrane te zdravlje primatelja donacija. Među ostali, instruiraju države članice kako osloboditi doniranje plaćanja PDV-a, a osim samog oslobađanja od PDV-a, smjernice ističu učinkovitost poreznih poticaja u poticanju industrije da donira hranu. 

Uspješan danski model
Tako primjerice u Francuskoj poduzeća mogu ostvariti porezne olakšice od 60% neto knjigovodstvene vrijednosti donirane hrane dok je u Španjolskoj taj postotak 35%, što znači da donatori hrane taj postotak vrijednosti donirane hrane mogu odbiti od poreza na dobit za svoja poduzeća. U Portugalu postoji veći porezni odbitak, što znači da donatori mogu odbiti do 140 % vrijednosti hrane u vrijeme doniranja, ako će se ta hrana upotrijebiti u socijalne svrhe. No, unatoč brojnim iskustvima iz svijeta, mi se i dalje ne znamo organizirati i ne znamo tko je za to kriv. Kako kaže Zoran Grozdanov, koordinator Mreže hrane, nakon što je Hrvatska država doniranje hrane oslobodila PDV-a, u nekim su mu tvrtkama istaknuli kako je njezino darovanje jeftino samo do vrata njihova skladišta, a nakon izlaska iz njega nameće se pitanje troškova prijevoza do posrednika i njezine podjele.

Oni koji mogu donirati priznaju da im je sada, bez PDV-a, hranu jefitnije darovati nego bacati, ali samo dok ona "putuje" do izlaza, skupo im je u smislu prijevoza do socijalne samoposluge.  Ali zato broj socijalnih samoposluga u isto vrijeme i dalje raste i u stalnoj su potrazi za hranom. S druge strane, pojedini trgovački lanci iza ograda svojih dvorišta svakodnevno strojno melju odbačenu hranu, a medijski prostor, pogotovo ovih blagdanskih dana, pun je tužnih priča o gladnim građanima. 

I dok se mi još uvijek bavimo načinom kako urediti doniranje hrane i kako da ona dođe do onih kojima je potrebna, Danska je smanjilo otpad od hrane za 25 posto u samo pet godina, zahvaljujući novom pristupu oštećenoj hrani i onoj kojoj je prošao rok trajanja. Danci su uspješno promijenili način na koji gledaju na proizvode kojima je prošao rok trajanja. Tako su smanjili količinu hrane koju bacaju za četvrtinu od 2011. godine. Za ovaj uspjeh većinom su zaslužni napori NGO-a Stop Wasting Food koji je osnovan 2008. godine. Inicijativu je prihvatila većina danskih lanaca, a tvrtka WeFood je otišla korak dalje. Ova specijalizirana trgovina prodaje samo hranu kojoj je istekao datum prodaje ili čije je pakiranje oštećeno.

WeFood je već otvorio dvije trgovine u danskoj prijestolnici i provodi kampanju za podizanje svijesti o njihovoj glavnoj poruci: ova hrana je još uvijek dobra za jelo.  Svi njihovi proizvodi su donirani od strane proizvođača, tvrtki za uvoz i izvoz i supermarketa te se prodaju po više-manje dvostruko nižoj cijeni od normalne. Nadalje, sav profit od tvrtke ide humanitarnim organizacijama. Nakon otvaranja supermarketa početkom prošle godine veliki broj ljudi čekao je u redu ispred nove trgovine. Supermarketi WeFood, u kojima se prodaje hrana kojoj je istekao rok trajanja, postali su izuzetno popularni u Kopenhagenu, a za oko godinu dana otvorene su dvije trgovine, a uskoro se planira i treća.

Cijene upola manje
Prodavanje hrane sa isteklim rokom trajanja dozvoljeno je u Danskoj sve dok je ta činjenica jasno naznačena, a hrana sanitarno proverjena. Svi proizvodi u prodaji donirani su od proizvođača, kompanija za uvoz i izvoz i lokalnih supermarketa. Dalje ih preuzima osoblje projekta WeFooda, koje čine samo volonteri. Cijene su upola manje nego u drugim trgovinama, a jedino je problematična ponuda, koja nije uvijek sigurna, jer ovisi od toga šta im pošalju donatori. 

Komentirajte prvi

New Report

Close