Poznato je da se hrvatski sindikati pokušavaju izboriti za prava brodograditelja, no ni u ostalim dijelovima Europe situacija nije bolja. Sindikat francuskog brodogradilišta STX France u Saint Nazaireu odbio je plan prema kojem bi 2400 zaposlenika utrošilo 326.000 sati na prekvalifikaciju kako bi se osposobili za druge sektore. Sindikat se boji da je to znak koji vodi prema otpuštanju djelatnika s posla ili odlazak na neizvjesno čekanje koje u konačnici može dovesti do otkaza. Ništa bolje nije ni u Njemačkoj gdje ThyssenKrupp prodaje brodograđevnoj grupi Abu Dhabi Mar 80% udjela u brodogradilištu Blohm+Voss iz Hamburga, koje će ubuduće graditi superjahte. U Italiji pak Fincantieri namjerava do kraja godine otpustiti 1200 svojih brodograditelja. I norveška su brodogradilišta pred bankrotom ne dođe li do novih narudžbi.

Obnova brodova
Finska Wartsila je ovo ljeto izišla s podacima da postoji mogućnost otkazivanja narudžbi za njezine proizvode (brodske strojeve i slično) u vrijednosti od 800 milijuna eura, a u listopadu je taj neizvjesni iznos smanjen na 650 milijuna eura. Zanimljivo je da ThyssenKrupp razmišlja o zatvaranju grčkog brodogradilišta Hellenic Shipyards nakon što je narudžba za četiri podmornice otkazana u rujnu, kao i ugovor o opremanju još tri podmornice. Kako grčka vlada nije uplatila 520 milijuna eura, mogućnost zatvaranja brodogradilišta je realna opcija. Nijemci vjerojatno žele vidjeti što će nova vlada u Grčkoj poduzeti glede 1400 brodograditelja i brojnih kooperanata. Za brodogradilište je zainteresirana i grčka brodograđevna grupa Neorion Holdings. Oni očekuju da 230 milijuna eura koje je grčka vlada dala brodogradilištu Hellenic Shipyards u vidu pomoći brodogradilište vrati državi po nalogu Europske komisije kako ne bi taj iznos ušao u vrijednost brodogradilišta pri kupoprodaji. Jedino rješenje za spas europske brodogradnje je obnova stare flote jer postoji oko 300 brodova koji bi morali otići u rezališta, a narudžbe za novih sto bi mogle već sad biti potpisane. Da bi se to ostvarilo, potrebna je financijska podrška od 700 milijuna eura, no Bruxelles je više zabrinut za automobilsku nego za brodograđevnu industriju. Naime, sada je u brodogradilištima EU zaposleno oko 100.000 brodograditelja, a u automobilskoj industriji oko 2 milijuna i još deset indirektno. Prema tome dok Južna Koreja financira svoja brodogradilišta sa 20 milijardi dolara, a Kineska svoja sa 30 milijardi, EU razmišlja o zatvaranju komercijalne brodogradnje, no ne i one za vojne potrebe. Pa koji su razlozi da EU bježi od brodogradnje? Odgovor se može pronaći u vijesti da su nedavno prvi kontejnerski brodovi naručeni nakon više od godine dana u brodogradilištu Hyundai Mipo Dockyard u Južnoj Koreji. Riječ je o svega dva kontejnerska broda od 1600 teu, svaki vrijedan svega 19 milijuna dolara, što je 30% manje u odnosu na najviše cijene iz 2008., koji će biti građeni za Abu Dhabi Tanker Co. Neka su kineska brodogradilišta smanjila cijenu brodova za rasute terete koji su prije godinu i pol vrijedili 40 milijuna dolara na svega 25 milijuna. Nešto veći brodovi tipa Capesize sad su se naručili za 56 milijuna dolara, a 2008. vrijedili su 98 milijuna dolara. No problem je što je više od 3200 brodova za rasute terete već naručeno, a riječ je o čak 283,3 milijuna tona nosivosti novih brodova, a samo u 2010. bit će isporučeno 109 milijuna tona nosivosti novih brodova. No postoji mogućnost da polovina narudžbi u Kini bude otkazana.

Prepolovljena potražnja
Naime, vjeruje se da sva brodogradilišta svijeta godišnje mogu izgraditi brodove ukupne nosivosti do 200 milijuna tona, a da potražnja za brodovima ne prelazi 100 milijuna tona nosivosti. Unatoč svemu Kina ne odustaje, pa je tako dopustila svojim brodarima kupnju otkazanih brodova u svojim brodogradilištima. Prema kineskim informacija, u prvih osam mjeseci 2009. otkazana su 84 broda, ukupne nosivosti 4 milijuna tona. Na drugom kraju svijeta Synergy grupa pak planira investirati 850 milijuna dolara u gradnju najvećeg brodogradilišta u području sjeveroistočnog Brazila na površini od dva milijuna četvornih metara gdje će se graditi veliki brodovi za prijevoz željezne rude. Da bi izišla iz brodograđevne krize, Južna Koreja namjerava investirati 13 milijardi dolara u industriju za proizvodnju električne energije pomoću vjetra i drugih alternativnih izvora. Tri najveća brodogradilišta (Hyundai Heavy Industries, Samsung Heavy Industries i STX Shipbuilding) ozbiljno su se prihvatila tog posla. Posljednjih petnaestak godina sve naše vlade nisu pružile hrvatskoj brodogradnji ozbiljnu priliku. U razvoj brodogradnje nije se ozbiljno investiralo, pa sve upućuje na to da se privatizacija nije htjela izbjeći, a došla je u najnezgodnije vrijeme. Ne treba se uopće nadati da će nam EU popustiti u svojim zahtjevima glede brodogradnje pa treba očekivati da će se hrvatska brodogradnja prepoloviti. No ni to ne jamči njezinu egzistenciju ako nije spremna prilagoditi se potrebama tržišta prema uzoru na južnokorejska brodogradilišta. Prema tome nama predstoji privatizacija brodogradilišta prema kriterijima EU, ili zaboraviti na EU na neodređeno vrijeme, uza sve konsekvencije koje iza toga slijede.

Dr. sc. Ivica Tijardović, stručnjak za pomorstvo, autor knjige ‘Practical Ship Stability’ i brojnih stručnih članaka u svjetskim pomorskim časopisima Fairplay i Lloyd’s List