Hoće li na zemljištu TLM-a izrasti i golf – tereni?

Autor: Poslovni.hr , 13. svibanj 2010. u 22:00

Može li Vlada nešto poduzeti kako bi spriječila izigravanje ideje o privatizaciji TLM-a, jer mogla je i sama zatražiti prenamjenu industrijskog zemljišta u turističko – i fino zaraditi

Ima li smisla organizirati lutriju u kojoj je dobitak siguran, a trošak za organizatora veći od potencijalne zarade? Premda ovo pitanje definitivno spada u kategoriju retoričkih u Hrvatskoj, bar kad je riječ o privatizaciji, odgovor ipak nije negativan. Bilo je takvih primjera poprilično u devedesetima, a najnoviji, i to olimpijskih razmjera, upravo se počeo odmotavati. Definitivno je priča o šibenskoj Tvornici lakih metala, koja je privukla pažnju javnosti kad se pojavila priča o prodaji struje, još jedna u kojoj retoričkom pitanju ipak treba odgovor. Naime, u priči o struji koju je Hrvatska elektroprivreda kupovala skupo i prodavala TLM-u, odnosno mostarskom Aluminiju, jeftino, retoričko pitanje “Ima li smisla kupovati skupo i prodavati jeftino?” dobiva sasvim nove dimenzije.

Ključna radna mjesta?
No, na neka pitanja vezana uz TLM odgovori tek trebaju stići. Iz Vlade i najjače stranke vladajuće koalicije su nakon vijesti o uvjetima prodaje struje TLM-u stigla pojašnjenja da se to radilo kako bi se osigurao opstanak tvrtke, međutim, čini se da to ipak nije bilo tako. Bar se tako čini laicima koji ne bi kupovali skupo i prodavali jeftino a koji, bar za sada, još uvijek čine ogromnu većinu čovječanstva. Kako je objavio Jutarnji list novi vlasnik TLM-a, Adrial konzorcij koji čine Konstruktor, Dalekovod, Feal, Aluflex Pack i Zagreb Montaža, prije nekoliko mjeseci tražili su od gradskih vlasti Šibenika da se zemljište TLM-a prenamijeni iz čisto industrijskog u poslovno-ugostiteljsko-turističko zemljište. Ideja nije loša, konačno, riječ je o zemljištu na dosta dobroj lokaciji, međutim, onda se nekako besmislenom čini privatizacija TLM-a pred dvije godine. Tada je TLM je prodan Hrvatskom konzorciju u 2008. i po kupoprodajnom ugovoru najavljeno je ulaganje od oko 90 milijuna eura u razdoblju od sedam godina. K tome, tvornica im je prodana za samo jednu kunu, pri čemu je još otpisano gotovo milijardu kuna duga šibenskog lakometalnog diva. Temeljna ideja je, bar je tako objašnjavano javnosti, da se sačuvaju radna mjesta. Konačno, zato je valjda kompanija i bila prodana za jednu kunu. Međutim, ako bi se zemljište na kojem je TLM doista prenamijenilo vrijednost bi mu narasla bi na doista fascinantnih 186 milijuna eura. Čak i kad se odbije nekih 20 milijuna eura, koliko je konzorcij prema poda cima objavljenim u medijima uložio u TLM, te tome doda najmanje sedam milijuna eura potrebnih za demontiranje i sanaciju terena nekadašnje elektrolize koja se prostire na oko 10.000 kvadrata, zarada je sasvim pristojna. Konačno, tko ne bi uložio novac ako zna da mu je garantirana dobit od nekih 900 posto?

A ako se usporedi s načinom poslovanja HEP-a, koji je prodavao jeftino struju koju je skupo kupovao, onda je smislenost ovakvog poslovanja još spektakularnija. I doista nije za zamjeriti Adrial konzorciju. Riječ je o poduzetnicima kojima je cilj zaraditi i tu nema mjesta daljnjoj diskusiji. Svaki ozbiljni poduzetnik će se maknuti iz posla koji mu ne ide i otići tamo gdje, odnosno gdje ima više mogućnosti za zaradu. Stoga nije nikakvo čudo da vlasnici TLM-a žele prenamijeniti zemljište – veću zaradu bi mogli ostvariti eventualno da pronađu kamen mudrosti i počnu pretvarati aluminij u zlato. No, za to su šanse male pa je bolje ići na sigurno. No, Vladi se definitivno ima što za prigovoriti. Cjelokupni ugovor o privatizaciji TLM-a nije još objavljen, no već su dovoljno znakoviti i detalji koji su procurili u javnost. Adrial konzorcij nije jedini sudjelovao u natječaju za privatizaciju niti je njegova ponuda bila najbolja. Litvanski UBIG je za 80,2 posto dionica TLM-a ponudio 32,46 milijuna eura, zadržavanje svih radnika uz zapošljavanje 140 novih u iduće tri godine, poštivanje kolektivnog ugovora te 103 milijuna eura ulaganja u istom periodu. Litvanci su ponudili i preuzimanje 550 milijuna kuna obveza TLM-a koje su krajem rujna iste godine iznosile 1,15 milijardi kuna i bile gotovo jednake aktivi. Sve u svemu, ponuda iz Litve bila je po izračunu medija povoljnija za 68 milijuna eura. Bar kad je riječ o poreznim obveznicima. No, ne i kad je riječ o domaćem konzorciju.

Objava kriterija
Lijepo bi bilo čuti od Vlade koji su to bili argumenti na temelju kojih se odlučila za domaći konzorcij. Ako su kriterij bile rodbinsko-stranačko-kumovske veze onda bi bilo korektno da se to i objavilo u natječaju i dalo do znanja građanima zbog čega će plaćati skuplju struju, odnosno zašto će porezni prihodi, od kojih se održavaju prometnice, škole i bolnice za građane, biti manji i po kojim kriterijima će se oprostiti. Ako je u ugovoru bila navedena obaveza zadržavanja iste razine zaposlenosti bez definiranja branše u kojoj bi radnici trebali raditi onda je sve u najboljem redu. Doduše, netko bi možda smatrao da radno mjesto u proizvodnji i turizmu nije isto, ali bitno je znati da je Vlada kriterij postavila i dosljedno ga se pridržavala. Sad treba vidjeti hoće li Vlada nešto poduzeti kako bi spriječila izigravanje ideje o privatizaciji TLM-a jer, realno gledano, mogla je i sama zatražiti prenamjenu industrijskog zemljišta u turističko i fino zaraditi. Također, nije isključeno niti da šibenske gradske vlasti odbiju prenamjenu, nakon čega će Adrial konzorciju ostati samo jedan potez: najaviti gradnju golf igrališta na području bivše tvornice i tako osigurati prenamjenu.

*svi izneseni stavovi isključivo su osobni stavovi autora

Zorislav Antun Petrović,, predsjednik Transparency Internationala Hrvatska i član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa

Komentirajte prvi

New Report

Close