HGK bez rasprave o programima kandidata

Autor: Zorislav Antun Petrović , 07. rujan 2011. u 22:00

Za predsjednika HGK kandidirao sam se ne da bih se natjecao, već da bih izravno provjerio sustav izbora i, ako ima potrebe, ukazao na mogućnosti unapređenja nekih rješenja

Hrvatska gospodarska komora (HGK) najstarija je i najvažnija gospodarska institucija u Republici Hrvatskoj. Najvažnija jednostavno zato što nema nijedne druge institucije koja okuplja toliki broj gospodarskih subjekata, od divova koji čine i po nekoliko postotaka BDP-a pa do malih tvrtki s jednim zaposlenikom. Zato je Komora najjači medij za artikulaciju stavova gospodarstvenika i nekako je logično očekivati da će se i procesu izbora osobe na njezinu čelu pristupiti maksimalno ozbiljno, uz precizno definiranu proceduru.

Bez uvjeta za kandidate
Kad sam prošlog tjedna iz novina doznao da se održava izborna skupština i bira predsjednik, krenuo sam na internetsku stranicu Komore pogledati koja je procedura za kandidiranje. Iznenadilo me da nema čak ni informacije o tome da će se održati skupština s izborima, a kamoli koja je točna procedura. Nakon toga sam krenuo u potragu za informacijama u samoj Komori i doznao da mi je za kandidaturu dovoljno predati životopis i plan rada prije sjednice Upravnog odbora. Zajedno s kolegama iz Transparency Internationala Hrvatska pratio sam puno izbora i imao prilike vidjeti doista puno procedura i natječaja, ali ovo je bilo prvi put da nisam nijednim dokumentom trebao potkrijepiti svoje navode; nije, naime, bio postavljen nijedan uvjet koji bi potencijalni kandidat ili kandidatkinja trebali ispuniti. K tome je prilično neobično da se lista kandidata zaključuje sat vremena prije izbora. Kad sam dobio odgovor od Službe za odnose s javnošću i raspravio tu proceduru s kolegama iz TIH-a, brzo smo se složili da bih se trebao kandidirati. Naravno, ne zato da bih se natjecao, već jednostavno da bismo izravno provjerili sustav i, ako se ispostavi da bi se neka rješenja mogla unaprijediti, na to i ukazali. Kandidatura je predana u zadnji čas, ali u skladu s informacijama koje sam dobio iz Komore. Tek naknadno, kad sam već napustio Komoru, doznao sam da bih trebao sam predočiti Upravnom odboru svoj program i plan rada koji sam uredno predao uz kandidaturu. A da stvar bude bolja, informaciju o tome da mi kandidatura nije prihvaćena doznao sam tek kad je skupština već započela, s tim da su me prije toga smjestili u dvoranu s kandidatima koji su dobili priliku obratiti se skupštini. Jedan od problema na koje se gospodarstvenici u Hrvatskoj najčešće žale neprohodna je javna administracija. U ovom slučaju nekako bi bilo logično da Komora bude primjer javnoj administraciji u svakom pogledu, počevši od postupka izbora predsjednika preko nabave roba i usluga do svakodnevnog funkcioniranja. Doista me zanima kako bi gospodarstvenici reagirali da se neki natječaj ne raspisuje jer se već godinama raspisuje svake godine na isti dan, a i svi koji prate znaju da će se to dogoditi. Kakva god bila praksa javne nabave u Hrvatskoj i koliko god naručitelji često bili kreativni u izigravanju propisa, ipak nekakva procedura postoji.

Izostala promocija Komore
Doista je šteta da se programi i kandidati u Komori nisu mogli predstaviti detaljnije. Izuzev dosadašnjeg predsjednika predstavnici većine tvrtki članica Komore nisu imali prilike vidjeti protukandidate i detaljnije vidjeti njihove programe rada. Također je predstavljanje programa prilika za provođenje široke javne rasprave o situaciji u našem gospodarstvu i modalitetima daljnjeg razvoja. Od javne rasprave nema boljeg načina za pronalaženje najboljih rješenja, a neću ni spominjati koliko bi takva rasprava pomogla promociji Komore kao najvažnije gospodarske institucije u zemlji. Konačno, nema boljeg načina da se potakne rasprava o problemima koji muče gospodarstvo i da sami kandidati imaju prilike saslušati što tišti članice Komore. No sve te prilike su propuštene. Vjerujem da u Komori ima dovoljno snage i znanja da se proces izbora predsjednika preciznije definira i omogući svim članicama da doznaju što to kandidati nude. U eri interneta dvosmjerna komunikacija sa svakom od nekoliko desetaka tisuća članica Komore je jednostavna i nema razloga da se taj potencijal ne iskoristi. Konačno, nekako bi bilo i logično da organizacija u kojoj su baš svi najvažniji gospodarski subjekti bude promotor ponašanja kakvo se očekuje od tijela javne vlasti.

Zorislav Antun Petrović, član je Upravnog odbora Transparency Internationala Hrvatska i član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa

Komentirajte prvi

New Report

Close