Kompanija Herbalife posluje u 73 zemlje. Čujem da do 2020. namjerava raditi u 140 država. Kupci, čujemo se 2030. ili na histeričnom P/E indeksa. Sretan sam što na asku Herbalifea povremeno stoji jedan jedini nalog, 200 komada po 1,000.000 dolara. A dionicom se trguje po cca 50. Super je i gledati buregdžije kako se nadigravaju na NYSE, i malo jače igrače kako ih drže na kratkoj uzdi. Lola se postavi na bid s 1200 komada po 50,52. Drugi je na asku s 1200 komada po 52,01. Pa se vi, djeco, igrajte… Od podataka koji nisu presudili da kupim HLF… Na Google Finance sam vidio da je tržišna kapitalizacija kompanijice tri milijarde dolara. U proteklih godinu dana, 80 centi dividende, iliti jedan i pol posto na cijenu dionice ovih tjedana. Nije presudio ni link na kojem piše da je HLF u svom sektoru među četiri kompanije s najboljim PEG pokazateljem: 0,91. Svuda na svijetu to se da frizirati. Drago mi je vidjeti i kako analitičari predviđaju cijenu 58,67 unutar godinu dana, ali nisam zato kupio, kao ni zbog TTM ROE 62 posto. Yahoo Finance kaže da institucionalci i mutualci zajedno imaju 83 posto, dok insajderi i vlasnici više od pet posto Herbalifea zajedno drže 14 posto. Ne brine me ni što su insajderi dosta nakupovali ispod 15 dolara po dionici, ne zamara me ni što kriške svoje torte prodaju po 50. Moraju si ljudi malo zasladiti život menadžerski…

Presudna jabuka
Zašto sam kupio HLF na, za moj ukus grozno visokih P/E 14,5? Da u djetinjstvu nisam jeo jabuke, zbog kojih posljednjih deset godina govorim kako takvih jabuka više nema, možda ne bih kupio dionice Herbalifea. Ili, drukčije rečeno, kupio sam HLF zato što mislim da će za dvadeset ili pedeset godina još samo nekoliko starčića uopće moći formulirati rečenicu o djetinjstvu i jabukama, dok njihova djeca i unuci pojma neće imati o čemu senilni starčići trkeljaju. Međutim, i dalje će roditelji djeci govoriti da moraju jesti zdravu hranu kako bi narasla i postala Federer. Kladim se da će zdrava hrana biti prah, ili tako nešto, što će se miješati, recimo, sa sojinim čokoladnim mlijekom. O Herbalifeu više slušuckam nego što slušam, valjda, deset godina. I nije mi palo na pamet koristiti njihove proizvode sve do prije nešto više od mjesec dana. Sreo sam starog prijatelja, riječ po riječ dotaknuli smo se prehrane, da bi on izgovorio: “Svaki dan moraš u organizam unijeti 114 nutrijeneta”. Hm, ne okrugao broj, nego precizno, 114. Miris znanosti. Stari prijatelj je bivši hrvatski odbojkaški reprezentativac Saša Momić. O prehrani uči od 1995. Za razliku od mnogih vrhunskih sportaša nije se udebljao nakon kraja karijere. I on i žena izgledaju savršeno, a tvrde da je to zbog Herbalifea.

Dvije opcije
Ukratko, moj prijatelj kaže da je čovjek 1985. godine iz jedne jedine jabuke dobivao hranjivih tvari koliko danas iz sedam jabuka, dok je tlo 1985. u sebi imalo sto i nešto minerala, danas ih ima oko četiri. Kaže mi Saša: “Imaš dvije opcije. Prva je da odeš izvan grada i na super tlu uzgajaš organsku hranu. To je definitivno bolje od Herbalifea. Ali, izuzmemo li preseljenje izvan grada i uzgajanje svoje hrane, a želimo li se zdravo hraniti, danas je jedina opcija stanična prehrana, zato što iz hrane koju bismo mi trebali jesti uzima sve nutrijente koji nam trebaju”. Nabrojio je nekoliko znanstvenika, zagovornika Herbalifea, među njima i nobelovca. Šalio sam se da je jedan od smislova besprijekorne karijere skupa prodaja duše vragu. Nabrojio je i nekoliko sportaša koji uzimaju Herbalife, među njima i Messi. Replicirao sam da sportaš ne mora jesti hranu koju reklamira.

Ušao sam u program…
No… Nakon što sam prije nekoliko godina zbog jezivog stresa, očajne hrane iz dostave i nimalo kretanja završio na Hitnoj, i sam istražujem dijete, korelaciju prehrane i rekreacije. Odlučio sam knjigu koju pišem dovršiti Herbalifeom. Prijatelj je unaprijeđen u mog wellness coacha. Mjesec dana po ulasku u program mjerni instrumenti kažu da sam smanjio masnoće, a, ničim izazvani, prijatelji koji ne znaju da sam na Herbalifeu govore da mi se ten neopisivo popravio. O učinku na mršavljenje neću se izjašnjavati do prosinca. Kako god, i ovo dosad bilo je dovoljno da kupim dionice. Zapravo, svaki dan Hrvati odlučuju žele li biti gospodari ili robovi. Birajući čokoladu iz uvoza prvenstveno zato što je jeftinija, biraju ropstvo. Sasvim globalna stvar, daj čovjeku najbolju jabuku na svijetu po dolar, ili najgoru, spužvasto-stiroporastu za koji cent manje od dolara… Ima više proizvođača hrane za koju smatram da ćemo je u budućnosti, jer će to biti pitanje života ili smrti, morati jesti. Kupnja neke od tih dionica za mene je oklada da će broj korisnika s reda veličine deset milijuna narasti na red veličine milijardu. Ja sam se, eto, okladio na Herbalife. Mi mali ulagači sanjamo da ćemo uložiti 10.000, a za deset godina dionice prodati za 10,000.000 dolara. Netko želi biti Messi, netko Peter Lynch. Uožio sam deset puta manje, a sanjam i više nego deset puta manje. Nadam se da HLF nikad neću prodati. Ili da ću prodati za deset ili dvadeset godina. Ili ni na idućem histeričnom vrhuncu tržišta.

Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, HBAS-R-A, LURA-R-A, STTB (Makedonija) i PLNM (Srbija), HLF (NYSE).