Sljedeća godina bit će ključna za Europsku uniju. Njezini građani će izabrati novi sastav Europskog parlamenta koji će pak izglasati novog predsjednika Europske komisije.

Isto tako, dobit ćemo novog predsjednika Vijeća Europe kao i novog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku. Ova promjena na samom vrhu Europske unije idealna je prilika za početak rasprave o tome što Europa danas predstavlja te kako ostvariti stabilniju, integriranu i bogatiju Uniju temeljenu na solidarnosti, međuovisnosti i prosvijećenom vlastitom interesu.

Tijekom nekoliko prethodnih godina Europa je ostvarila izvanredan napredak kada je riječ o reakciji na financijsku krizu. No budućnost Europske ekonomske i monetarne unije (EMU) ovisi o trima ključnim značajkama: snažnijoj gospodarskoj konvergenciji, većoj otvorenosti unutar samog jedinstvenog tržišta te pojačanoj otpornosti na asimetrične šokove. Postizanje navedenih ciljeva ne ovisi o (daljnjim) tehničkim raspravama već o uspostavi novog političkog konsenzusa koji bi išao u prilog nadnacionalnom pristupu.

Propala integracija

Prvo, snažnija gospodarska konvergencija unutar EMU-a zahtijeva jači okvir za koordinaciju gospodarskih politika zemalja članica. Naime novi Europski semestar, godišnje izvješće EU-a sa savjetima o mjerama i rezultatima nadzora nad državama članicama, jedan je od najvažnijih koraka naprijed u odgovoru na krizu.

Sustav odražava načelo da su "gospodarske mjere stvar zajedničkog interesa". Sada se spominje prijedlog kojim će se koordinacija ex ante proširiti na glavne gospodarske reforme te će se uvesti svojevrsni obvezujući sporazum između institucija EU i država članica, a kojim bi se osiguralo ispunjenje europskih potreba vezanih uz reforme. No provedba tih reformi nerijetko je složena i bolna. Neke od njih zahtijevaju financijska ulaganja koja nisu moguća u razdoblju fiskalnoga stezanja, dok druge pridaju previše važnosti strpljenju biračkog tijela. Dakle ako ozbiljno shvaćamo potrebu da podržimo strukturne reforme u zemljama članicama, jači nadzor i bolja koordinacija mjera moraju imati potporu u sustavu ograničenih i usmjerenih financijskih poticaja.

Drugo, uspješniji EMU treba i jedinstveno tržište u punom smislu riječi. Međutim zasad je napredak prema ukidanju preostalih europskih trgovinskih barijera prespor, a i znakovi gospodarskog nacionalizma sve se više šire diljem ovoga kontinenta. Dosad smo liberalizirali domaća tržišta pod pretpostavkom prekograničnog udruživanja i integracije privatnih tvrtki. No to je umjesto istinskim jedinstvenim tržištem rezultiralo kolažom isprepletenih nacionalnih tržišta, što objašnjava zašto Europskoj uniji manjka industrija kontinentalnih razmjera. Primjerice Europska unija ima otprilike sto operatera u sektoru telekomunikacija, SAD ima samo pet, a Kina samo tri. Potreban je sasvim novi pristup. Konačno, bolja EMU bila bi otpornija na asimetrične šokove.

U idealnom slučaju to bi zahtijevalo određeni oblik raspodjele rizika kao i financijsku solidarnost. Na ovom području EU ne počinje ni od čega. Europski fond za financijsku stabilnost (EFSF), Europski sigurnosni mehanizam i "izravne monetarne transakcije" Europske središnje banke postojeći su oblici kolektivnog jamstva. No svaki novi korak prema jačanju financijske solidarnosti među zemljama članicama naišao je na otpor te potaknuo rastući jaz između država dužnika i vjerovnika. Solidarnost u Europi ne može se uspostaviti kao moralna obveza jednih da pomognu drugima jer unutar postojeće EMU jednostavno ne postoji osjećaj za zajedništvo kojim bi se dala potpora trajnim fiskalnim transferima iz jedne regije u drugu. No solidarnost se također može protumačiti kao prosvijećeni vlastiti interes, uzajamnost od koje svi imaju koristi – bez trajnih transfera.

Zajednička rješenja

S ovog stajališta možda je doista moguće bar u početku ustanoviti fiskalno svojstvo EMU-a koje bi omogućilo financijski poticaj za provedbu glavnih reformi na državnoj razini te se kasnije proširilo na ostale stabilizacijske funkcije, možda čak i rezultiralo izdavanjem obveznica kojima bi se pružila potpora produktivnim ulaganjima na razini EU. Međudržavni pristup ovdje neće biti djelatan. Potrebna su nam zajednička rješenja na razini cijele EU iako će ona zahtijevati od zemalja članica da prepuste još veći dio svoje suverenosti. A to bi moglo biti problematično, osobito s obzirom na trenutno stanje razočaranosti u koncept jedinstvene Europe. No ponudi li se jasnija vizija bolje i poštenije EU, javnost će promijeniti mišljenje, a antieuropske političke snage će oslabiti uoči izbora za Europski parlament koji nas očekuju sljedeće godine.

© Project Syndicate, 2013.