Gorko-slatki okus znanosti i biznisa

Autor: Božica Babić , 09. srpanj 2012. u 22:00

Za povlačenje novca iz fondova EU sveučilišna zajednica u Sloveniji angažirala je struku, hrvatski znanstvenici moraju se pak sami snalaziti u gomili birokratskih zapreka

Boljom povezanošću znanosti i gospodarstva moguće je i brže i efikasnije u orbitu potrošačkoga društva izbaciti atraktivne proizvode u odnosu na situaciju u kojoj poduzetnici samostalno pokušavaju otkriti nove ideje kojima bi širili lepezu svoga proizvodnog asortimana, a time povećavali i prihode.

Ovih je dana javno predstavljen upravo jedan takav projekt. Skupina stručnjaka zagrebačkoga Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta na čelu s profesoricom Vericom Dragović Uzelac pokazala je kako od višnje maraske (autohtone voćne vrste koja izvrsno uspijeva na cijelom dalmatinskom podneblju, no ipak najbolje u zadarskom zaleđu) dobiti potpuno nove (polu)proizvode namijenjene konditorskoj i prehrambenoj industriji, ali i zdravstvu. U laboratoriju u Zadru korištenjem sofisticirane opreme koja je nabavljena sredstvima iz europskih fondova dokazali su da je višnju marasku moguće osušiti (nakon što su je prethodno zamrznuli na minus šezdeset stupnjeva) uz očuvanje kakvoće, ali i volumena voćke kao gotovo svježega ploda. Njihov je novi proizvod i prah iz soka maraske. Dokazali su, usto, da koncentrat višnje maraske, dobiven kao poluproizvod nakon prerade svježih plodova, ima vrlo vrijedna nutritivna i zdravstvena svojstva te protuupalno djelovanje. U malom pokušalištu na dan mogu proizvesti pet kilograma suhe višnje te svakih sat vremena litru i pol soka pretvoriti u prah. Interes za prijenos tih pilot-rezultata iz laboratorijske u industrijsku proizvodnju iskazalo je nekoliko poduzetnika (Atlantic, Jamnica, Maraska…), dok je zadarski proizvođač čokolade Vitlov prvi prepoznao potencijal, pa već tržištu nudi praline punjene suhom višnjom maraskom. Taj iznimni projekt svestranoga tima PBF-a poduzetnicima je servirao nove opcije za razvoj, ali je istodobno posvjedočio da i u ovom slučaju medalja ima drugu stranu. Da bi potaknula praksu koja donosi profit, znanost treba novac. Doma ga nema, a ponuđena sredstva iz europskih fondova mogla bi ostati neiskorištena. Znanstvenici, naime, nemaju vremena za iscrpljivanje s golemim administriranjem, što je ključni uvjet za dobivanje novca iz EU. Sveučilišna zajednica u Sloveniji za tu je svrhu angažirala educirane timove, dok su hrvatski znanstvenici i dalje prepušteni sami sebi. U takvim okolnostima potporu bi im mogli dati poduzetnici jer će korist biti obostrana.

Komentirajte prvi

New Report

Close