Jean Pisani-Ferry

Jean Pisani-Ferry

Profesor u Hertie Školi za upravljanje u Berlinu i na Institutu političkih znanosti Sciences Po u Parizu te na katedri Tommaso Padoa-Schioppa na Europskom sveučilišnom institutu. Također je viši suradnik u analitičkom centru Bruegel u Bruxellesu

Globalizacija je donijela novu ekonomsku i političku polarizaciju

Istraživanje MIT-a pokazalo je da su američka područja u kojima je gospodarstvo bilo ozbiljno ugroženo kineskim izvozom reagirala zamjenom umjerenih predstavnika radikalnijim političarima - bilo lijeve ili desne orijentacije.

U brojnim zemljama, mjesto u kojem živite obično je precizan predskazatelj za što ili za koga glasate. To je bilo najočiglednije u kartama izborne geografije glasanja u korist "napuštanja" ili "ostanka" tijekom lipanjskog referenduma u Velikoj Britaniji po pitanju članstva u Europskoj uniji. Slična shema može se uočiti u distribuciji glasova u 2012. godini tijekom američkih predsjedničkih izbora ili u podršci Francuza Nacionalnoj fronti predvođenoj Marinom Le Pen tijekom regionalnih izbora 2015.

Vrlo je vjerojatno da će do toga doći i u nadolazećim predsjedničkim izborima u SAD-u. Brojni građani žive u mjestima gdje će veliki udio njihovih susjeda glasati na isti način na koji će to učiniti i oni. Takva geografija glasanja nagoviješta duboke ekonomske, socijalne i edukacijske podjele. Bogati gradovi, u kojima se koncentriraju diplomanti, obično glasaju za međunarodno-orijentirane kandidate lijevog centra, dok kvartovi u kojima obitava niža srednja klasa i radnička klasa obično glasaju za kandidate koji nisu naklonjeni trgovini te često pripadaju nacionalističkoj desnici.

Nije slučajnost da gradonačelnici lijevog centra vladaju gradovima poput New Yorka, Londona, Pariza i Berlina, dok manji gradovi u proboju obično preferiraju političare tvrde desnice. Regionalne ili lokalne sheme glasanja jednako su stare kao i demokracija. Nova je samo rastuća korelacija prostorne, socijalne i političke polarizacije koja pretvara sugrađane gotovo u strance. Kao što je Enrico Moretti s kalifornijskog Sveučilišta Berkeley naglasio u svojoj knjizi Nova geografija radnih mjesta,  istaknutost te nove podjele očigledna je: diplomanti u najbogatijim američkim velegradskim područjima sačinjavaju polovicu ukupnog stanovništva, ali su četiri puta manje brojni u siromašnijim područjima.

Napredak većih gradova
Ekonomski šokovi obično pogoršavaju tu političku podjelu. Oni koji žive i rade u područjima koja su tradicionalno područja proizvodnje zahvaćeni globalizacijskim previranjima višestruki su gubitnici: njihova radna mjesta, njihova stambena imovina i bogatstvo njihove djece i rodbine uvelike su povezani. U fascinantnom novom istraživanju, koje su proveli David Autor i njegovi suradnici s MIT-a, usredotočili su se na političke posljedice. Otkrili su da su američka područja u kojima je gospodarstvo bilo ozbiljno ugroženo kineskim izvozom reagirala zamjenom umjerenih predstavnika radikalnijim političarima - bilo lijeve ili desne orijentacije. Globalizacija je stoga rezultirala ekonomskom i političkom polarizacijiom. Vlade su suviše dugo zanemarivale tu podjelu. Neki su vjerovali u gospodarstvo prelijevanja bogatstva s viših razina prema nižima, neki u preporod rasta i zapošljavanja potaknut monetarnom politikom, a preostali u fiskalnu redistribuciju. Ali takva su rješenja donijela samo kratkotrajno olakšanje.

Dokazi poriču naivna nadanja da će prosperitet naposljetku doseći sva područja. Moderni gospodarski razvoj uvelike se pouzdaje u interakcije, koje zatim nalažu visoku gustoću tvrtki, vještina i inovatora. Uvelike se cijeni aglomeracija te stoga veći gradovi obično napreduju, dok se manji gradovi bore s problemima. Kad neko područje počne gubiti vještine i tvrtke, ima malo nade da će se taj trend preokrenuti na prirodan način. Nezaposlenost može ubrzo postati nova normala.  Ekspanzija agregatne potražnje teško može ublažiti bol. Čak i ako je istina da plima podiže sve brodove, ona to ne čini na ravnomjeran način. Za one koji se osjećaju izostavljenima, snažniji nacionalni rast često znači čak još više prosperiteta i dinamičnosti u imućnijim gradovima te malo, ako uopće i toliko, koristi za njih same - stoga nastaje još izrazitija, čak i nepodnošljivija podjela. I sam rast počeo je razdvajati.

Nema brzih rješenja
Dok fiskalna izravnanja pomažu u suprotstavljanju nejednakosti i u borbi protiv siromaštva, njihova uloga u obnovi socijalnog tkiva je neznatna. Nadalje, njihova dugoročna održivost sve više je dubiozna. U svom uvodnom govoru, britanska premijerka Theresa May obvezala se na "unionistički" pristup ekonomskim i socijalnim boljkama te zemlje. Američki predsjednički kandidati također su ponovno otkrili snagu potražnje za nacionalnom i socijalnom kohezijom. Slična zabrinutost bit će izražena tijekom nadolazeće predsjedničke kampanje u Francuskoj. Ipak, ako su ciljevi jasni, političari često nemaju pojma o sredstvima.

U američkim predsjedničkim izborima, zaštita trgovine je opet u modi. Međutim, dok ograničenja uvoza mogu olakšati bol nekih područja proizvodnje, ona neće spriječiti da tvrtke presele svoje poslovanje tamo gdje ima najviše prilika za rast. Ona neće zaštititi radnike od tehnoloških promjena, a neće ni rekonstruirati prethodne razvojne sheme. Ekonomska migracija sve se više preispituje, ponajprije u Velikoj Britaniji, ali i drugdje. Ali također i u ovom pitanju, dok ograničavanje ulaska istočnoeuropskih radnika može ublažiti nadmetanje za plaće ili zaustaviti porast cijena stanovanja, ono neće promijeniti s time povezanu sudbinu malih i velikih gradova. Umjesto da tvrde suprotno, političari bi trebali priznati da nema brzih rješenja za nejednaku geografsku rasprostranjenost modernog ekonomskog razvoja. Koliko god to bilo neprikladno, uspon metropole je činjenica - činjenica kojoj se ne bi trebalo suprotstavljati, jer to nije igra nulte sume.

Veliki gradovi doista polučuju agregatne ekonomske prednosti. Javna politika mora se pobrinuti da ekonomska aglomeracija ne bude prijetnja jednakosti prilika. Vlade ne mogu odlučivati gdje će se tvrtke locirati; ali njihova je odgovornost pobrinuti se da, iako mjesto gdje živite utječe na vaš dohodak, mjesto gdje ste se rodili ne određuje vašu budućnost. Drugim riječima, javna politika ima ogromnu odgovornost u ograničavanju korelacije između geografije i socijalne mobilnosti. Kao što je to pokazao Raj Chetty sa Sveučilišta Stanford i ostali, to svakako nije slučaj u SAD-u, a slične sheme mogu se zamijetiti u ostalim zemljama.

Pomoć manjim gradovima
Infrastruktura može pomoći. Učinkovit prijevoz, kvalitetne zdravstvene usluge i širokopojasni pristup internetu mogu pomoći manjim gradovima u privlačenju ulaganja u sektorima koji se ne oslanjaju na utjecaj aglomeracije. Usluge podrške pozadinskog ureda, primjerice, mogu biti u prednosti ako su locirane tamo gdje su uredski prostor i stanovanje povoljni. Naposljetku, tu je argument vezan uz ograničavanje sebičnosti imućnijih područja. Distribucija nadležnosti između nacionalnih i subnacionalnih razina, kao i strukture oporezivanja, definirana je u vrlo različitom okruženju. Možda će biti potrebno njihovo preispitivanje iz temelja kako bi se ublažila geo-ekonomska podjela. 

© Project Syndicate, 2016.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana
Pogledaj sve