Prva i neuspjela hrvatska aukcija nekretnina, u malom zrcali odnose na hrvatskom tržištu nekretnina. Kako je propala aukcija jer na njoj nije prodana niti jedna od 48 ponuđenih nekretnina, ista stvar se događa i na tržištu na kojem je promet pao 60 posto i sve je manje transakcija.

Iako je istaknuto da je interes velik, na aukciju su dvoranu popunili predstavnici 50 prodavatelja, a samo 15 potencijalnih kupaca, dok su ostalo bilo zainteresirani novinari, analitičari i osoblje. Čitava industrija, pa uključujući i osoblje, ovisila je o tim malobrojnim kupcima. Ponuda je i ovdje premašila potražnju za tri puta. I onda dolazimo do cijena. Na aukciji, kao i na tržištu, postoje tri vrste cijena. Najniža ispod koje prodavatelj ne želi ići, ali nju čuva samo za sebe, istaknuta koja je maksimalna i očekivana koja bi trebala predstavljati srednju vrijednost. Kupci i prodavatelji su potpuno različito shvatili aukciju. Prodavatelji su smatrali da će im kupci još podići očekivanu cijenu nadmeću će se međusobno tko će više platiti. I zbog toga su svoje najniže cijene postavili su na razini onog što se sada nudi na tržištu ili zanemarivo ispod. Neki poslovni prostori su imali skoro jednake cijene kao što se i prodaju, a neki stanovi se u istim naseljima, kod istog prodavatelja mogu u oglasniku pronaći i jeftinije. Kupci su “okrenuli pilu naopako”. Licitirali su samo za devet od 48 nekretnina, i to s početnim cijenama od 50 do 30 posto nižim od početnih. Samo dva stana su bila približno očekivanom cijenama, ali i ona nisu prodana iako je ponuđena cijena bila samo 7-8 posto niža od one koju je prodavatelj očekivao. I na kraju su i jedni i drugi otišli kući razočarani. Kupci jer su cijene previsoke, a prodavatelji jer nitko ne kupuje, a oni ne mogu spustiti cijene pa im je ugroženo poslovanje. Ista igra mačke i miša traje već drugu godinu na tržištu s istim argumentima. Neovisno gledano, i jedni i drugi previše očekuju. I to je njihovo pravo i/ili računica. Ali ona polako, ali sigurno stanjuje opnu hrvatskog nekretninskog mjehura. Pitanje je samo koliko će trebati prije nego i jedni i drugi shvate da će njegovo pucanje obostrano šteti. Propast građevinskih tvrtki, vuče sa sobom banke, veću nezaposlenost, manje investicija znači manje novca u lokalnom i državnom proračunu. Posredno ili neposredno, to znači smanjivanje plaća kupaca, kupovne moći, veće kamate, teže zaduženje, gubitak vrijednosti sadašnjih nekretnina i sl. Zbog toga je potrebno obostrano spuštanje očekivanja koliko god tvrdili da je to sada nemoguće. To vrijedi za većinu, ali uvijek će biti iznimaka. Kao što je i prije aukcije, prodano četiri stana u direktnim pregovorima.