Među najvećim problemima ovoga ljeta, širenje virusa ebole, preuzelo je raspravu o supsaharskoj Africi i ponovno pokrenulo tričave ideje o neredu i očaju, i to upravo u trenutku kad se počela razvijati nova slika o dinamičnoj Africi.

Međutim, i dalje postoje jaki razlozi za optimizam u vezi s izgledima te regije. Epidemija ebole zasjenila je tri ključna događaja koji su utjecali na supsaharsku Afriku. U grupaciji Svjetske banke 1. srpnja proveden je velik program organizacijskog restrukturiranja. Dva tjedna kasnije skupina BRICS (Brazil, Indija, Kina i Južnoafrička Republika) najavila je osnivanje Nove banke za razvoj, a početkom kolovoza afričke su se vlade u Washingtonu sastale s poslovnim čelnicima radi mogućih privatnih ulaganja koja bi se mogla primijeniti u Africi. 

Poticanje privatnog sektora
Takva su ulaganja nužna u svijetu u kojemu su neto privatni kapitalni priljevi u zemlje u razvoju deset puta veći od službene pomoći za razvoj. Ako je ovo prekretnica za Afriku, a ne još jedna lažna zora, ovo ljeto mora označiti početak dugog nastojanja da se potakne djelovanje privatnog sektora. Reorganizacija Svjetske banke središnja je aktivnost šireg plana predsjednika banke Jima Yong Kima da banku pretvori u pomagača u odnosu na poslovni sektor, a ne na primarnog kreditora. Od 2009. do 2013. nove su obveze Međunarodne financijske korporacije, ogranka Svjetske banke za kreditiranje privatnog sektora, porasle za 73 posto. Istodobno je Agencija za multilateralno garantiranje investicija, koja Svjetskoj banci omogućuje osiguranje od političkog rizika za ulaganja u zemlje u razvoju, proširila svoje djelatnosti uvodeći nove vrste projekata koje podupire i proširujući postojeće definicije kako bi omogućila veću pokrivenost.

Restrukturiranje koje je započelo u srpnju odvija se u kontekstu širih poteza. U reogranizaciji središnje komponente Svjetske banke, Međunarodne banke za obnovu i razvoj, Kim je preuzeo model upravljanja i savjetovanja koji ujedinjuje stručnost i regionalnu pokrivenost. Nastojeći ukloniti birokratske "silose" koji su razdvojili regionalne stručnjake, uspostavljeno je 14 globalnih grupacija u područjima kao što su energenti, voda i obrazovanje kako bi se u potpunosti ujedinile snage značajnog znanja Svjetske banke u projektima i partnerstvima. U trenutku kad je Svjetska banka započela s promjenom svojeg položaja, zemlje grupe BRICS počele su razvijati svoju banku. Brojna su pitanja o budućem radu Nove banke za razvoj, no početni pokazatelji upućuju na to da će se glavne djelatnosti usmjeriti na infrastrukturu s naglaskom na Afriku. Svjetska banka procjenjuje da nedovoljna infrastruktura smanjuje proizvodnju u Africi za otprilike 40 posto. 

Financiranje infrastrukture
Dolazak novog igrača s početnim odobrenim kapitalom od 100 milijardi dolara – uz američki program Power Africa, koji je od početka prošle godine prikupio 26 milijardi dolara donacija, i novi Mehanizam globalne infrastrukture Svjetske banke – jamstvo je znatno lakšeg financiranja infrastrukture. No Nova je banka za razvoj zasad tek izjava političke solidarnosti i tek treba vidjeti hoće li zaživjeti. Čak i ako ne započne s radom, zemlje skupine BRICS nemaju ono što bankama za razvoj, a osobito Svjetskoj banci, daje legitimnost i težinu: zaposlenike koji su uglavnom predani stručnjaci među najboljima na svijetu. Uz sve to, sastanak američko-afričkih čelnika na vrhu, koji je okupio više od 40 šefova država pa tako i izravno sudjelovanje predsjednika Baracka Obame, stvorio je povoljan teren za sve veću prisutnost Afrike. Američki poslovnjaci i ulagači zasigurno su sada više svjesni afričkog potencijala i podrobnije razumiju različita ulagačka okruženja na kontinentu.Međutim, iako se sastanak na vrhu može nazvati uspješnim, dugoročne su implikacije još uvijek nepoznate, osobito uzimajući u obzir neizvjesnost onoga što slijedi. Trenutno očito nema plana za njegovu institucionalizaciju. Štoviše, sudjelovanje tolikog broja državnih čelnika zasjenilo je afričke poslovne čelnike. 

Birokratski interesi
Nakon sastanka moglo je doći do njegovanja veza koje će američkim tvrtkama trebati u odlučivanju o ulaganju, no to se nije dogodilo. Polaganje temelja za budući angažman zahtijeva trajnu posvećenost i trud koji nadilaze puki publicitet. Isto se može reći za Svjetsku banku. Puno još truda treba uložiti u integraciju novog organizacijskog modela s postojećim strukturama i područjima djelovanja banke. Čak i ako do te promjene dođe neprimjetno, banci prijete ozbiljne unutrašnje borbe protiv ukorijenjenih birokratskih interesa i sveprisutnog institucijskog mentaliteta koji se uvelike protivi riziku i bavi se procesima, a ne rezultatima. U posljednjih se nekoliko godina Afrika od kontinenta jada prometnula u kontinenta prilika. Ako želi postati regija učinkovitosti, cilj joj treba biti olakšanje stranih i domaćih ulaganja. Za to je potreban trud i predanost; s obzirom na to da stabilni međunarodni poredak sve više ovisi o napretku i rastu Afrike, taj cilj svijet mora ostvariti. 

© Project Syndicate, 2014.