Ono što su za Hrvate nekad bili Graz i Trst, danas su američki gradovi Scottsdale i Rolling Meadows. U Graz i Trst odlazili smo po jeftinu “zapadnjačku” odjeću i obuću, a danas putem interneta u Scottsdalu i Rolling Meadowsu nabavljamo jeftine internetske usluge.

Na taj je trend vrlo zorno ukazalo istraživanje portala WhoisHR iz kojeg je vidljivo da većina domaćih portala fizički nije smještena u Hrvatskoj. Umjesto toga, kad u svoj internetski preglednik upišete neku HR web adresu u 37 posto slučajeva njen sadržaj učitat će se s poslužitelja smještenog u SAD-u. U 13 posto slučajeva tražena stranice doći će putem interneta iz tisuću kilometara udaljene Njemačke, a na popisu mogućih destinacija na kojima je smješten sadržaj hrvatskih web portala nalaze se još Nizozemska, Velika Britanija i Francuska. U takvom globaliziranom okružju domaće web hosting tvrtke uglavnom preprodaju hosting usluge stranih tvrtki. Marže su im veće nego u bilo kojoj drugoj industriji, od 100, 600 pa i više posto. Neki, kao primjerice WhoisHR, zato tvrde da takva praksa utječe na malo investicija u razvoj visokih tehnologija u Hrvatskoj. No istina je suprotna. Domaće web hosting i web dizajnerske tvrtke su ekspanzijom znatno potaknule rast tržišta e-usluga u Hrvatskoj. Mnoge male i srednje tvrtke samo su zahvaljujući njihovim naporima pokrenule vlastite internetske stranice. Njihova brojnost dovela je do bitke za posjetitelje i samim time veću kvalitetu hosting i drugih e-usluga. Kao rezultat, brojni su domaći internetski portali, a posebno oni najveći, poput Oglasnik.hr-a, svoje podatke smjestili u Hrvatskoj. Taj trend danas prate najveće domaće web hosting tvrtke. No, glavna im je kočnica i dalje nedovoljno razvijena i skupa telekomunikacijska infrastruktura, posebno u segmentu optičkih mreža.