Prvih nekoliko dana studentske blokade Filozofskog fakulteta u Zagrebu nitko nije mogao pretpostaviti koliko će ta mala revolucija zapravo biti ozbiljna i vjerodostojna.

I mediji i stručna i akademska javnost te izvršna vlast već su danima zapanjeni jednostavnošću studentskih zahtjeva, koliko god oni bili komplicirani. Pravo na besplatno obrazovanje jedini je njihov zahtjev oko kojeg nema kompromisa. U obzir ne dolaze nikakvi linearni modeli plaćanja školarina, kao ni kreditne linije za studente. Odakle će država namaknuti novac njih ne zanima, jer znaju da novca ima: ako ima za potpore gubitašima, ima i za njih. Nitko nije pred Vladu, i to uoči lokalnih izbora i u tijeku gospodarskih usporavanja, stavio veći zahtjev niti joj na takav način priprijetio. Ni sindikati, ni branitelji, ni umirovljenici. Sve su te skupine potkupljive na ovaj ili onaj način, dok u studentskoj revoluciji, čini se, da nema nekog ambicioznog vođe koji bi prodao dušu vragu. Ministar Primorac podcijenio je studentski bunt, pokušao ga je zanemariti te je u pregovore uoči blokade poslao svoga glasnogovornika koji se na poprilično pretenciozan način pokušavao smiriti na Facebooku. No studenti nisu maturanti i glasnogovornik se samo obrukao te dodatno potpirio strasti. Premijer bi u nekim drugim okolnostima nerazumijevanje resornog ministarstva kaznio drastičnije, no sada nije bilo vremena. Zbog izbora pristao je na ispunjenje studentskih zahtjeva, znajući da je do besplatnog školstva za sve studente trnovit put. Sve to znaju i studenti koje je ministar Primorac prozvao svojim “najboljim PR-om” jer se zalažu za iste ideje kao i on? Takav PR mogao bi i premijeru i HDZ-u uskoro postati najgora noćna mora.