Osnovni je cilj upravljanja novcem financijska stabilnost društva, odnosno sprječavanje nestašice novca i optimalno investiranje njegovog viška. Za dobro upravljanje novcem potrebno je redovno sastavljati i analizirati izvještaje o novčanim tokovima te pravovremeno kratkoročno i dugoročno projicirati novčane tokove.

Tako se pravovremeno mogu uočiti eventualni problemi s novcem, potrebe za dodatnim financiranjem, viškovi novca u određenim razdobljima te se može reagirati na odgovarajući način. Manjkove novca je moguće premostiti prodajom uložene imovine, ubrzanjem konverzije imovine u novac, dodatnim zaduživanjem ili smanjenjem troškova. Ono što je gorivo za automobil, to je novac za poslovanje. Obveze prema dobavljačima, zaposlenicima, zajmodavcima i investitorima mogu se plaćati samo novcem.

1. Odrediti razinu novca potrebnog za dnevno poslovanje
Poželjni saldo novca (novac na žiro računu društva + novac u blagajni + novčani ekvivalenti) ovisi o mnogo čimbenika kao što su veličina imovine društva, financijska snaga, sklonost menadžmenta riziku, te o budućim novčanim tokovima, sposobnosti brzih posudbi, dospijeću duga, prinosima, vjerojatnosti mogućih problema ili šansi, o tome obavlja li se neka djelatnost sezonski ili tijekom cijele godine, o ugovoru s bankom te o raznim drugim faktorima. Ako je društvo u poziciji da ostvari brze posudbe ili ima otvoren okvirni kredit, razina raspoloživog novca može biti niža. No, generalno se smatra da bi razina gotovog novca i njegovih ekvivalenata (depoziti u bankama s rokom dospijeća do 3 mjeseca) trebala biti oko 30% kratkoročnih obveza. Iskustva govore da malo hrvatskih malih i srednjih poduzetnika određuje visinu potrebnog raspoloživog novca. Društva s viškom novca uglavnom ne određuju iznos potrebnog salda trenutačno raspoloživog novca, a često višak ne investiraju "jer će im uskoro tako i tako trebati". S druge strane, postoje društva s manjkom novca i vrlo slabom likvidnošću, koja većinom ne određuju potreban saldo novca po viđenju, već problem manjka novca rješavaju uglavnom odgodom plaćanja obveza.

2. Održati zadanu dnevnu razinu nova i izbjeći njegovu nestašicu 
Projekcijama novčanih tokova je moguće, s većim ili manjim odstupanjima, treba predvidjeti buduće potrebe za novcem te pravovremeno osigurati, u slučaju manjka, dovoljno novca za dospjele dnevne obveze, odnosno pripremiti "teren" za investiranje viška. Ako je pravodobno projiciran manjak novčanih sredstava, moguće je koristiti okvirni kredit, ubrzati naplatu od kupaca davanjem cassa sconta ili faktoringom, prodajnim akcijama povećati prodaju za gotovinu, prodati dio imovine (npr. kratkoročna ulaganja), odgoditi plaćanje dobavljačima (nepopularno je i može narušiti odnose), smanjiti troškove, posuditi sredstva od vlasnika društva te izdati komercijalne zapise ili druge vrste dužničkih ili vlasničkih vrijednosnih papira.

3. Osigurati potrebna novčana sredstva uz prihvatljiv trošak 
Izradom novčanih planova i projekcija mogu se pravodobno procijeniti dodatne potrebe za novčanim sredstvima te se mogu pronaći povoljniji načini njihovog osiguranja. Ako imamo dovoljno vremena i korektne odnose s kupcima, bankarima, dobavljačima, zaposlenicima i ostalim vjerovnicima, moguće je pronaći optimalan model premošćivanja novčanih manjkova. Solucija ima mnogo.

4. Optimalno investirati viškove novca uz što manji rizik i što veći prinos
Razina novca oscilira u svakom poslu, a naročito u sezonskom. U periodima dobrog priliva uputno je kratkoročno investirati višak novaca (iznos novca iznad određenog potrebnog minimuma novca). Ako se u jednom trenutku pojavi manjak novca ili potreba za većim iznosom novca, moguće je ta kratkoročna ulaganja unovčiti. U Hrvatskoj je praksi neka ulaganja moguće unovčiti čak unutar 24 sata.

5. Kontrolirati razinu zaliha, potraživanja i obveza
Što je dulji proizvodni ili prodajni ciklus, to je više radnog kapitala potrebno. Što je vrijeme potrebno za nabavku dulje, to će biti veća i razina zaliha. Što su dulji rokovi plaćanja kupaca, to će razina potraživanja biti veća. Vještina upravljanja radnim kapitalom povećava prinos i minimalizira mogućnost nedostatka novca. Postoje razne tehnike upravljanja radnim kapitalom, a njihov je cilj postići optimalne razine zaliha, potraživanja i kratkoročnog duga. Investiranje u zalihe ne donosi prinos. Potrebno je procijeniti koje su koristi od smanjenja zaliha (smanjeni troškovi držanja zaliha, oslobođena sredstva koja se mogu investirati uz prinos), a koliki je trošak (npr. smanjena prodaja/proizvodnja zbog manjka robe/proizvoda/materijala). Isto tako novac sadržan u potraživanjima ne donosi prinos. Stoga je potrebno paziti da potraživanja od kupaca budu što manja, a prodaja s plaćanjem unaprijed ili u trenutku isporuke što veća.6. 

6. Unaprijediti novčane tokove ubrizgavanjem konverzije drugih vrsta imovine u novac
a) Fakturirati kupcima ODMAH. Ne čekati kraj tjedna ili mjeseca, već uručiti račun zajedno s isporučenom robom
b) Uvesti dobre kreditne kontrole, odnosno provjeravati bonitet svojih kupaca prije odobrenja plaćanja na odgodu
c) Uvesti politike prodaje uz odgodu, kao i politike naplate i njih se pridržavati
d) U slučaju prodaje na odgodu, neprestano pratiti kupce kako bi se lošim platišama na vrijeme mogle smanjiti ili ukinuti isporuke roba uz odgodu plaćanja. Uvjete po pojedinom kupcu treba promptno mijenjati ovisno o tome kako se kupac ponaša
e) Nagrađivati brze platiše 'cassa scontom'
f) Uvesti kad god se to može makar djelomično plaćanje unaprijed ili plaćanje u trenutku isporuke roba ili usluga