Da je Hrvatska zemlja kojom vrve apsurdi odavno znaju i vrapci na grani. Za najnoviji se pobrinuo ministar gospodarstva Đuro Popijač, od kojega se to najmanje očekivalo. Dok je oštrim tonovima zborio s pozornice Hrvatske udruge poslodavaca, i nakon što je lani (ne)očekivano u ruke dobio dirigentsku palicu gospodarskog zbora, činilo se da će i htjeti i znati urgentno odstraniti sve maligne birokratske naslage što poduzetnicima uzrokuju migrenu.

Umjesto jake državne logistike koja bi potaknula ulaganja i proizvodnju, gospodarstvenicima je servirana dnevna doza kalvarije kroz Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima. Više ne smiju napustiti ured dok prethodno temeljito ne provjere i potpisom parafiraju dnevnu “šihtericu” za svakog zaposlenika, u kojoj se mora vrlo precizno utvrditi i upisati 18 podataka. Obranu Pravilnika Popijač temelji na činjenici da se radi o obvezi preuzimanja pravne stečevine EU, odnosno, da u fazi pripremanja Pravilnika nitko od socijalnih partnera nije prosvjedovao. Ministar možda i ne treba znati sadržaj svakog pravilnika koji potpiše međutim, netko iz brojne armije pomoćnika morao bi ga podsjetiti da u Pravilniku stoji datum 24. svibanj, a upravo toga dana o Pravilniku su raspravljali predstavnici sindikata, poslodavaca i ministarstva. Bilo je više primjedbi, ali Popijačevi suradnici nijednu nisu prihvatili. Europa odavno više cijeni motiviranost i kreativnost, od puke nazočnosti na radnom mjestu. Autorima hrvatskog Pravilnika bitniji od svrhovitosti je nemušti birokratizirani model kojim se, među ostalim, nalaže evidencija sati nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena, odobrene ili neodobrene od poslodavca, dnevno bilježenje da je netko na bolovanju ili godišnjem odmoru, iako o tome paralelno postoji posebna dokumentacija.U razdoblju socijalizma tvorničke sirene označavale su početak i kraj radnog dana. U počecima liberalizacije tog bivšeg jednoumlja prvi su barikadu uniformne satnice probili znanstvenici s Instituta Ruđer Bošković. Odobreno im je ‘klizno’ radno vrijeme i razvile se polemike hoće li to štetiti učinku. Inicijativom državne birokracije vraćamo se, izgleda, u prošlost. A možda je svrha Pravilnika zapravo da puni prazni proračun. Menadžeru kojega inspektor ulovi u neprovedbi slijedi kazna od sedam do 10.000 kuna, tvrtki 61.000 do 100.000 kuna. Utvrditi propust i izreći kaznu najmanji je problem s obzirom na sadržaj Pravilnika. Na potezu su inspektori.