Ovo je sad problem banaka, neka ga same riješe", prokomentirao je neposredno nakon objave prvostupanjske presude protiv osam banaka, a u korist Potrošača ministar financija Slavko Linić.
Tri su moguća objašnjenja za nehajan, "nije-ovo-moj-rat" komentar. Ili nema ništa protiv da se neposredni fokus javnosti makne od Vlade, ili je samo ovlaš čuo predznak presude, ili o raspletu tog slučaja (na idućim sudskim ili izvansudskim instancama) zna nešto što drugi ne znaju. Sve drugo s pozicije ministra bi bilo čudno. ne zato što bi suosjećao s bankama nego zato što ministar jako dobro razumije važnost uloge banaka i financijskog sektora za funkcioniranje ekonomije u cjelini. Uostalom, i sam Linić već za nekoliko dana s tim istim bankama u ime države ide u aranžman idanja obveznica (i) s valutnom klauzulom koju, eto, sudac zagrebačkog trgovačkog suda Radovan Dobronić, ne priznaje.
I prema kojemu bi, valjda, i država mogla izdati te obveznice s valutnom kaluzulom, a onda tražiti da se pretvore u čiste kunske – uz istu kamatu kao na eure, po logici podjednake stabilnosti valute. Tako barem proizlazi da je zamišljeno za građane u slučaju jučerašnjeg pravorijeka – početna glavnica iz ugovora o kreditu s valutnom kaluzulom se pretvara u kune i to s fiksnom kamatom. Malo je vjerojatno da je sudac zamislio da u redefiniranju početnih uvjeta za npr. stambeni kredit na 20 godina fiksna kamata ispadne, recimo, 15 ili 17 posto (nekad nije bilo dugoročnih kunskih kredita s fiksnom kamatom). A uz drukčiji pristup retrogradnom fiksiranju kamata u slučaju švicarskih franaka teoretski bi se otvorio prostor za mnogo veći broj tužbi. U svojoj misiji sudac se, naravno, nije opterećivao ni nekim drugim nuspojavama kao što su, primjerice, razmjeri rezervacija koje se impliciraju po sudskim tužbama (posebice s početkom pojedinačnih odštetnih tužbi) ili tokovi kapitala s naglaskom na inozemne banke-majke.
Na tržištu na kojemu ni u srednjoročnoj perspektivi ne bi mogli računati na ikakav povrat teško da bi bile motivirane zadržati sadašnji višak kapitala povrh minimalno propisane kapitalne adekvatnosti. Sve to, dakako, ne znači da su banke u sagi o francima baš nevine. Može se danas dvojiti je li bilo hazarderski toliko razmahati ponudu kredita u švicarskoj valuti. Mogu se preispitivati i greške u koracima u marketiranju tih kredita. Kako što im se može spočitnuti da kod građana dužnika koji su s krizom i divljanjem franka upali u probleme nisu pokazali (dovoljno) sluha za izvanredne okolnosti, dok su istodobno takve dužnike među poduzećima čupali na razne načine i račune. To su zasigurno okolnosti koje zaslužuju razgovore o nekom razumnom kompromisu.
No, sudac Dobronić nije baš tome pripomogao. Možda je nekad, poput opjevanih dječačkih snova, "bar jedan dan" želio biti "heroj ulice". Svojih pet minuta slave i zov populizma namirisao je čim dobio slučaj te kolektivne tužbe protiv banaka. Zgrabio je priliku i neopterećen ekspertizama od prvog ročišta dijelio lekcije bankama i bankarenju kakve sudnici i njegovoj funkciji baš nisu primjerene. Obrazloženjem presude, doduše, nije opleo samo po bankama već (posredno) po svim stupovima vlasti, od Vlade i Sabora (reguliranje Zakona o obveznim odnosima i valutne klauzule) do središnje banke (zaštita potrošača u primjeni promjenjivih kamatnih stopa). Aplauza mu neće manjkati, ali to najmanje čudi u toj tragikomediji. Ili, kako kaže jedan financijaš, "da, ovo jest prvostupanjska presuda ali tko nam jamči da jednako neodrživa i besmislena može biti i drugostupanjska". A vrijeme u svemu tome nije zanemariv faktor.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.To je također bio dan koji je otvorio vrata otkrivanju financijski neargumentiranih novinara koji svojim rupastim znanjem šire svoju “ekspertizu” sazdanu na ispijanju kava sa pripadnicima interesnih skupina i pisanjem njihovih rupastih teorija koji o problemu imaju doticaj samo preko vilica i noževa kantine gdje ručaju sa svojim direktorima – tvorcima problema koji svoju pohlepu žele zamaskirati u slojevitu demagogiju. To je žalosno za poslovni jer sam imao bolje mišljenje o njemu po pitanju argumentiranosti i nepristranosti. Očajan naslov, jadan novinar, sramota što si i na koji način laici daju za pravo piskarati…
Jaco, za koga radiš ? Priznaj, nećemo ti ništa ! Kol’ko su ti kapnuli [emo_novac] da napišeš riječ-dvije opravdanja za posljedice financijskog genocida kojemu su u sprezi s političkim elitama prepušteni korisnici kredita u nas (osobito onih u CHF). Presuda je donesena u duhu pravičnosti, a banke su i prije izricanja bile upozorene na mogućnost nagodbe s oštećenicima (korisnicima kredita). No kako bankarski lobi nije sklon kompromisu, ta je mogućnost glatko i bez razmišljanja odbačena, pa je s tim u vezi i donesena presuda koja je u cjelosti opravdala očekivanje tužitelja. Ako ti je tako lakše, možeš to nazvati i populizmom, samo upamti jedno – Povjerenje između klijenata i bankara nakon ovog slučaja bespovratno je narušeno.
U zapadnom društvu a u njega smo bar “na papiru” ušli pred nekoliko dana, sveta krava postaje potrošač, a to je ono što razlikuje “domaće” banke od njihovih matica u zemljama te iste Europe. Znakovito je to što se počelo s bankama, no ubrzo ćemo isto osjetiti i na drugim područjima…to je jednostavno tako i zato je sudac presudio kako i je u slučaju koji je bio pred njim. No da ima još tisuće primjera gdje bi se ovo (samo ne u takvom rasponu) moglo dogoditi, ima…samo srećom (ili nesrećom po banke) CHF krediti su došli prvi na tapet. Zato će drugostupanjska presuda samo potvrditi ovu, a banke koje su u tu priču upetljane morati će objašnjavati svojim maticama ono što su ih one pitale kad su kapom i šakom dijelile te iste kredite pred nekoliko godina – kakav je cost benefit takvih dugoročnih kredita (kad ih je moj bivši šef uvjeravao kako je sve po zakonu..i bilo je..i oni su dozvolili ali s puno sumnjičavosti koja će se na kraju pokazati ispravna). Bojim se da će za nas u bankarstvom sektoru nakon 7 debelih doći 7 mršavih krava radi toga.
Zbog čega bi banke trebale umati status svetih krava. Deregulacija poslovanja banaka se pretvorila u nepodnošljivu samovolju banaka kako bi lakomi “bank.stručnjaci” mogli aranžirati jednostrano odlučivanje kod dvostranog posla, zanemarujući ugovorne odnose iz bank. poslovanje isključivo radi realizacije ekstra profita banaka.S klijentima su radili kako ih volja u depozitnim a tako i kreditnim poslovima.Ostatk financiskog tržišta je nerazvijen i netransparentan.Sada kad ih se prvi puta tužilo jer su klijente doveli u bezizlaznu situaciju, nastaju dramska pitanja.ako bi se potraživnja po osnovu glavnica i kamatnih stopa rearanžiralo u podnošljive uvjete otplate kredita i kamata.Bez rearanžmana bi se ti sti krediti zajedno s kamatama morali biti otpisani na teret banaka u punom iznosu. Ovakve banke ničem ne služe,osim lihvarenju pa se počinju nametati pitanja, koga tješi kaos na financijskom tržištu.
Uključite se u raspravu