Ideje o brodovima budućnosti su brojne, što je jedan od razloga zašto ih većina ostaje samo na papiru. Investitorima ili brodovlasnicima na raspolaganju su mnoge inovacije koje bi možda unaprijedile njihovo poslovanje, no njihov je pristup, kad je riječ o investicijama, vrlo konzervativan. I ta suzdržanost investitora (brodara) priječi oživotvorenje mnogih ideja. Jedan od brodara koji shvaća značaj inovacija koje mogu unaprijediti poslovanje danski je AP Moller-Maersk. Taj najveći svjetski brodar po broju brodova smatra da je inovacija osnovni dio moderna poslovanja, pa onaj tko ne investira u praktična istraživanja ne može očekivati dobre poslovne rezultate, pogotovo na dulje staze. Njegov tim istraživača vjeruje da je moguće smanjiti potrošnju goriva brodova dvadesetak posto, a time će se smanjiti i onečišćenje zraka emisijom ispušnih plinova koji izlaze kroz brodske dimnjake. Za klasu brodova Triple-E, koji će trošiti manje goriva za pogon strojeva, manje će zagađivati okoliš i biti ekonomski isplativiji, Maersk Line dobio je potkraj prošle godine nagradu za tehnološku inovaciju godine. Naime, kontejnerski brodovi kapaciteta oko 18.000 dvadesetstopnih kontejnera smanjit će emisiju ugljičnoga dioksida po kontejneru čak 50 posto. AP Moller-Maersk istražuje i druge inovacije koje bi se mogle primijeniti u praksi.

‘Laki’ brodovi iz Švedske
Japanski brodar Nippon Yusen Kaisha 2009. godine izvijestio je javnost da namjerava do 2030. godine sagraditi brod budućnosti koji bi koristio ukapljeni prirodni plin, sunce i vjetar za pogon strojeva i brodskog sustava, a na taj bi način smanjio emisiju ugljičnog dioksida 69 posto po kontejneru. Riječ je o kontejnerskom brodu kapaciteta oko 8000 dvadesetstopnih kontejnera. U usporedbi s klasičnim kontejnerskim brodom istog kapaciteta, taj brod budućnosti nazvan NYK Super Eco Ship 2030 bio bi 15 metara duži (353 m), 8,8 metara širi (54,6 m), imao bi 1,5 metara manji gaz (11,5 m). I švedski brodar Wallenius Wilhemsen 2005. prikazao je kako bi njegov brod za prijevoz automobila u Japanu mogao izgledati za dvadeset godina. Mogao bi utovariti 10.000 automobila (najveći brodovi toga brodara danas imaju kapacitet 8000 automobila, na primjer brod Tysla građen 2012.), a pokretali bi ga vjetar, sunce i valovi. Riječ je o brodu E/S Orcelle s pogonom na obnovljive izvore energije, građenom od lakih materijala poput aluminija i plastike, kojemu ne bi trebali balastni tankovi potrebni današnjim brodovima kako bi zadržali stabilnost na moru.Za inovacijski proizvod potrebni su konstruktivna inteligencija, upornost i materijalna podrška, bez koje nije moguće dokazati sve karakteristike inovacije na temelju kojih bi se utvrdila njezina isplativost. Snalažljivih ljudi ne nedostaje, upornost nije karakteristika svih, no gotovo svima nedostaje materijalna podrška. Nedostatak novca glavni je razlog što i naši inovatori ne mogu provesti ideju (inovaciju) u djelo.Ovom bih prilikom izdvojio tim iz Rijeke (Begonja, Radelja, Radić, Smoljan, Vrsalović) koji je osmislio brod budućnosti. Prošloga sam mjeseca u prostorijama Tehnološko-inovacijskog centra u Rijeci vidio prezentaciju njihova broda budućnosti dužine oko 400 metara, širine oko 140 metara, kapaciteta oko 15.000 kontejnera, koji pokreću vjetar, sunce i valovi. Smatram da je projekt vrijedan pozornosti, no još je sve daleko od finalizacije. Za to je potreban novac koji bi se iskoristio za dodatna istraživanja. Tek kad se bude raspolagalo svim potrebnim podacima, moći će se doći do konačne spoznaje o brodu budućnosti.

Projekt vjetroelektrana
Teško je ne sjetiti se koliko je u posljednjih dvadesetak godina novca utrošeno na znanstvene studije iz raznih područja koje nisu imale nikakvu praktičnu svrhu osim upotpunjavanja kućnog budžeta onih koji su sudjelovali u njihovoj izradi. Da se taj novac, ili barem mali dio uzaludno potrošenog novca hrvatskih poreznih obveznika, iskoristio za financiranje projekata poput broda budućnosti, Hrvatska bi zadržala industrijsku proizvodnju koja joj danas jedina jamči egzistenciju. Spomenuti riječki inovatori nisu jedini u Hrvatskoj, ovdje ih ne možemo sve istaknuti, no karakteristika je svih da im ideje ne zaživljavaju zbog nedostatka novca. Političari su okrenuti osobnom interesu, a gospodarstvenici ne shvaćaju da se opstati može samo s ozbiljnim inovacijama.“Projekt vjetroelektrana” Tehnološko-inovacijskog centra iz Rijeke možda je još značajniji za interes Hrvatske, pa bi bilo korisno da političari konačno donesu gospodarsku strategiju. Na raspolaganju su nam besplatni vjetar i sunce, posrijedi su izvori energije koje možemo koristiti vječno. Monopol u energetskoj strategiji političke elite koja ne zna što hoće ni kamo ide nije dobrodošao, pa bi Tehnološko-inovacijski centar iz Rijeke, kao i ostali obećavajući energetski projekti naših inovatora, morali dobiti priliku kroz zdravu konkurenciju.

Dr. sc. Ivica Tijardović, stručnjak za pomorstvo, autor je knjige ‘Practical Ship Stability’ i brojnih stručnih članaka u svjetskim pomorskim časopisima