Prije nekoliko godina nadležna tijela i kreatori politika predviđali su da će zemlje BRICS-a – Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika – biti novi pokretači globalnog rasta.

Naivna ekstrapolacija brzog rasta navela je brojne ljude na zamišljanje još blistavije budućnosti za ta gospodarstva i, zahvaljujući njima, također i za ostale zemlje diljem svijeta.  Ali vrijeme zemalja BRICS-a je prošlo. Gospodarstva Brazila i Rusije kontrahiraju se, dok je u gospodarstvima Kine i Južne Afrike došlo do znatnog usporavanja. Samo je u Indiji stopa rasta ostala u uzlaznoj putanji, te lagano premašuje stopu rasta u Kini. Hoće li zemlje BRICS-a ispuniti svoje prethodno obećanje? Ili su kontinuirani problemi neizbježni?

Budući da gospodarstva niskih prihoda obično imaju malo dugotrajne imovine i ljudskog kapitala po radniku, one obično imaju veći potencijalni povrat od kapitalnih ulaganja. To znači da one mogu rasti brže od imućnijih gospodarstava, sve dok ih njihov prihod po glavi stanovnika ne sustigne. Dok Kina, Indija i Brazil još uvijek imaju veliki omjer ruralnog stanovništva, te su zemlje napravile veliki napredak po pitanju smanjenja siromaštva, a nekoliko stotina milijuna ljudi izbjeglo je siromaštvo tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, dok srednje klase u tim zemljama također brzo rastu. 

Zamka srednjeg dohotka
Brzi napredak gospodarstava u nastajanju doprinio je gospodarskom pesimizmu u Europi i Sjevernoj Americi. Ipak, kombinirani BDP zemalja u razvoju trenutno premašuje onaj u naprednim gospodarstvima, što je situacija koja bi bila nezamisliva samo jednu generaciju ranije. Štoviše, stotine milijuna jeftinih radnika koji su se pridružili globalnoj radnoj snazi kad su Kina, Indija i Istočna Europa otvorile svoja gospodarstva još uvijek vrše pritisak na plaće najkvalificiranijih radnika u naprednim gospodarstvima. Kako je 1948. primijetio Paul Samuelson, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, međunarodna trgovina vodi prema izjednačavanju cijena proizvodnih faktora, gdje su plaće prilagođene razini vještina, što ekvilibrira diljem svijeta.

U slučaju zemalja BRICS-a, kontinuirani brzi napredak mogao bi postati otežan. Iskustvo pokazuje da postoji točka – obično u trenutku kad razina prihoda po glavi stanovnika dosegne oko 15.000 – 20.000 američkih dolara – u kojoj rast obično usporava. Tijekom posljednjih desetljeća samo je nekolicina gospodarstava – osobito Južna Koreja, Tajvan i Singapur – uspjela izmaknuti takozvanoj "zamci srednjeg dohotka" i nastavile su s povećanjem vlastitog prosperiteta. Onkraj problema s kojima se suočavaju sve zemlje u razvoju – primjerice, pitanja slabih institucija i lošeg upravljanja – svaka od zemalja BRICS-a suočena je s jedinstvenim nizom izazova. Primjerice, Brazil se mora boriti s recesijom, niskim cijenama nafte i korupcijskim skandalom bez presedana u Petrobrasu, državnoj naftnoj kompaniji.

Obzirom na to, veća sloboda trgovine, kao primjerice sa zemljama potpisnicama sporazuma NAFTA- Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini – i povoljniji uvjeti za strana ulaganja, osobito u energetskom sektoru, teme su koje bi se trebale naći u središtu programa predsjednice Dilme Rouseff. I Rusija osjeća pritisak nižih cijena nafte, kako na svoj trenutni proračun, tako i po pitanju svoje sposobnosti za ustrajanjem u provođenju daljnjeg razvoja energetskog sektora. Gospodarske sankcije koje su nametnule SAD i Europa kao reakcija na agresivnu politiku predsjednika Vladimira Putina prema neposrednim susjedima Rusije dodatno kompliciraju taj izazov.

Naposljetku, Rusija ima zapanjujući demografski problem okarakteriziran smanjenjem populacije, očekivanim životnim vijekom daleko ispod prosjeka u razvijenim zemljama i rastućim odljevom mozgova. U ovom trenutku Indija ima najbolje kratkoročne gospodarske uvjete. Inflacija, koja je donedavno predstavljala najveću prijetnju za gospodarstvo, u silaznom je trendu pod vodstvom guvernera središnje banke Indije, Raghurama Rajana. Predviđa se da će rast doseći 7.5% ove godine. Ali fiskalna pozicija Indije ostaje problematična, a stanovništvo te zemlje ostaje većinom ruralno i osiromašeno.

Smjelije zemljišne reforme
Unatoč izazovima koji se naziru, premijer Narendra Modi suviše sporo provodi obećane gospodarske reforme. Iako je on zaslužan za neka mala poboljšanja po pitanju propisa, privatizacije i transfera gotovog novca siromašnima, smjelije zemljišne reforme kao i reforme tržišta rada još uvijek izostaju. Što se tiče Kine, ona pokušava ponovno uspostaviti gospodarsku ravnotežu, s modelom rasta usmjerenog na izvoz do modela rasta koji se temelji na potrošnji.

Pokerskim rječnikom, Kineski predsjednik Xi Jinping pokušava izvući unutarnji straight, kladeći se da će rastuća srednja klasa trebati dovoljno proizvedene robe da bi se spriječio ogroman višak kapaciteta u gospodarstvu u temeljnim industrijama od dominantne do široko rasprostranjene nezaposlenosti. Uslijed 40% BDP-a – u usporedbi s barem 60% u razvijenim zemljama – kineska potrošnja kućanstava zasigurno ima prostora za rast. Ali kinesko gospodarstvo ostaje sklono znatnim rizicima. Kao što se dogodilo u Japanu prije nekoliko desetljeća, Kina se počinje suočavati s jeftinijom konkurencijom, poput one iz Vijetnama; njena burza dionica je frivolna; a antikorupcijski program predsjednika, unatoč popularnosti među običnim građanima, doveo je do rasprostranjene neizvjesnosti vezano uz "pravila igre".

Gubitak povjerenja u vladu 
Naposljetku, problemi Južne Afrike odražavaju gubitak povjerenja u vladu, endemsku korupciju, ogromne infrastrukturne potrebe, te restriktivno tržište rada i reguliranje stranih ulaganja. Po pitanju reforme, predsjednik Jacob Zuma ne ide u pravom smjeru. Zemlje BRICS-a su podložne istim silama kao i ostala gospodarstva. Ali, iako su povećale svoju ovisnost o tržišnim silama, njihove vlade nastavljaju diktirati suviše gospodarskih odluka, što povećava rizik od neuravnoteženosti ili čak nastupanja novih kriza. Njihova sposobnost za razvijanjem institucija koje podržavaju veću gospodarsku slobodu, s većim osloncem u tržišnom natjecanju i manjim u vladi, vjerojatno će biti glavnom odrednicom njihovog dugoročnog uspjeha. 

© Project Syndicate, 2015.