Svjetska banka kontinuirano upozorava države u regiji jugoistočne Europe da su njihovi sustavi socijalne skrbi u permanentnoj krizi koja ih gura u potpuni raspad ako ih se odmah ne reformira u skladu s modelom koji su razradili njezini eksperti. Ponavlja zapravo istu priču koju je godinama pripovijedala svim tranzicijskim državama s istoka Europe pa i onima koje su u međuvremenu postale članice Europske unije. I Hrvatska nije zaobiđena, a u zadnje vrijeme Svjetska banka se koncentrirala na realizaciju svojega modela u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji i Albaniji.

Velika nezaposlenost
Pritom se opet kao glavni problemi i reformske teme nameću negativna demografska kretanja, reformski pokušaji kojima bi se smanjilo sudjelovanje države u financiranju mirovinskog, zdravstvenog i drugih sustava socijalne skrbi te kako zamjenom modela i promjenom načina financiranja socijalnih sustava potaći gospodarski rast. Starenje stanovništva u svim državama regije zbog negativnih demografskih kretanja, velika nezaposlenost i sve više umirovljenika, pogotovo onih u mlađoj dobi, koje su “proizveli” tranzicijski procesi zbog naslijeđenih sustava financiranja koji se ponajprije oslanjaju na obvezne doprinose, odnosno na poreze i socijalne kotizacije dovode na državne “socijalne jasle” sve veći broj “gladnih usta” sa stečenim pravima koja moraju financirati oni koji još rade, a kojih je u pravilu manje od korisnika fondova. Mirovinski, zdravstveni te fondovi za nezaposlene u svim državama regije uglavnom su u gubicima i pod stalnim pritiscima svojih korisnika nezadovoljnih zbog financijskog kresanja njihovih stečenih prava. Kako su umirovljenici i nezaposleni kao najveći gubitnici tranzicije istovremeno i udarne skupine birača, vlasti država u regiji stalno su u procjepu između njihovih i zahtjeva Svjetske banke da reformiraju sustave socijalne skrbe. No kad i krenu u primjenu modela eksperata Svjetske banke često se suoče s dodatnim komplikacijama i uvećanjem problema. I ne samo zato što su eventualno ponešto modificirali preporučene modele i prilagodili ih konkretnoj situaciji, već i zato što i ljudi ipak nisu pokusni kunići koji ne reagiraju na pokuse i modele koji se na njima primjenjuju. Primjerice, preporuka Svjetske banke da se povećanjem dobne granice za umirovljenje, koja je u regiji vrlo niska, mogu znatno premostiti pritisci na povećanje troškova mirovina u Srbiji je prihvaćena, ali je u godini prije početka primjene nove veće dobne granice za umirovljenje znatno povećan broj novih umirovljenika, gotovo za četvrtinu više od godišnjeg prosjeka.

Tehnološki višak
Isto se dogodilo i u godini koja je prethodila uvođenju nove formule za izračun mirovina po kojoj su se mirovine počele određivati na temelju primanja iz čitavog radnog vijeka, a ne kao do tada na temelju deset najboljih godišnjih prosjeka primanja. Kad se tomu dodaju i umirovljenici koji su kao tehnološki višak u privatiziranim tvrtkama u velikom broju uz stimulativne naknade odlazili u prijevremenu mirovinu otkupom radnog staža, ne čudi da i u Srbiji umirovljenika ima za tridesetak posto više od radno aktivnog stanovništva. Sve većem broju umirovljenika, pa i onih mlađih, doprinosi i to što prije umirovljeni nemaju bitno manje mirovine od onih koji su umirovljeni nakon punog radnog staža od četrdeset godina.

Rad na crno
Slično je i s nezaposlenima, kojih je, primjerice, u Makedoniji i Bosni i Hercegovini po službenim statistikama najviše u regiji, gotovo polovica tamošnjeg radno aktivnog stanovništva. No stručnjaci Svjetske banke procjenjuju da je stvarna slika bitno drukčija jer zbog rada na crno više od polovice registriranih nezaposlenih zapravo ne pripadaju toj kategoriji, a vlasti još ne znaju, ali i ne žele radikalno reformirati tržište rada jer i crno tržište rada doprinosi očuvanju socijalnog mira. U svim državama u regiji Svjetska je banka teško, ali ipak uspješno nametnula i dobrovoljnu mirovinsku štednju, dodatno zdravstveno osiguranje, odnosno postupno napuštanje naslijeđenog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Broj članova dobrovoljnih fondova u regiji kontinuirano raste, pogotovo među mlađim zaposlenicima. No velike skupine starijih zaposlenika ostaju izvan toga. Za njih je uglavnom kasno jer svoje su mirovinsko-zdravstvene standarde “zaradili” u prošlim sustavima koji se sve teže financijski pokrivaju, pogotovo zbog sve veće razlike između stečenih prava i mogućnosti njihova financiranja. Stoga se i modeli koje su razradili eksperti Svjetske banke i kad ih države u regiji odluče primijeniti u zbilji zapravo i ne mogu realizirati onako kako su zamišljeni i kreirani, jer ih život i ljudi “prožvaću” i makar djelomično prilagode konkretnim okolnostima i svojoj koži.