Bakić ne utječe na cijenu. Zato kupih Vupik

Autor: Tomislav Birtić , 12. veljača 2012. u 22:00

Iako ni Bakić ni Interkapitalov skrbnički ne utječu na cijenu, uz natruhe EBIT-a ‘kako Buffett zapovijeda’, lijepo ih je vidjeti

Da Bakić nije osvanuo u top 10, vrlo, vrlo, vrlo vjerojatno ne bih kupio Vupik. No, ostvarila su se dva uvjeta iz podnaslova mojega teksta od 11. srpnja prošle godine. Dobro, EBIT još nije “kako Buffett zapovijeda”, ali recimo da se može govoriti o začecima željenoga EBIT-a, a Interkapitalov skrbnički i Bakić među najvećim dioničarima su podatak koji, uza sve ograde, širi makar lažnu marginu sigurnosti.Vupikom sam se počeo baviti testirajući Greenblattovu formulu, koja ga je stavila na drugo mjesto rang-liste. Iako je Todorić, po mojem izračunu, u firmu uložio 658 kuna po dionici, iako po mom izračunu, obračunavajući kvadrat poljoprivredne zemlje 1 euro Vupik ima 378 kuna po dionici, tada nisam pristao platiti 73.

Vrijednost zemljišta plus zarada
Nikako uzgred budi rečeno, surađivao sam s Lynxom; ne zaboravite da čovjeka nikad nisam vidio, niti znam njegov identitet. “Jedino što izgleda očitim je poljoprivredno zemljište. Trebalo bi provjeriti koliko je tog zemljišta, kakvo je i kako je vrednovano u bilanci. Taj Vupik očito vrijedi cca koliko vrijedi zemljište, plus vrijednost budućih zarada, a pitaj Boga kolike bi mogle biti. Ne znam koliko je tu negativnosti koje umanjuju vrijednost, ali teško mi je vjerovati da bi book trebalo čak prepoloviti. Inače sam dosta bullish na poljoprivredno zemljište”, napisao mi je Lynx. Gledajući unatrag, ne kupivši tada Vupik uštedio sam nešto živaca. OK, i Dukat sam prvi put platio cca 350, a nisam se nervirao gledajući kako se kasnije trguje po 300, no to je i zbog poslovanja i zbog vlasnika ipak drukčija priča. Sad, nakon TTM, podatak s mojedionice.com, gotovo udvostručenih Vupikovih prihoda, neovisno o EBIT-u, Bakiću i skrbničkom računu bilo lakše gledati pad cijene. U svakom slučaju, u utorak navečer novac koji bih prošlih godina spaljivao na cigarete poslao sam brokeraju, u srijedu sam stavio nalog za kupnju po 69,69 kuna. Koju minutu kasnije broker je nazvao mene i rekao da netko prodaje po 70, što sam drage volje platio. I sad, da se opet uključim u raspravu cijeloga svijeta s Bakićem i Bakića s cijelim svijetom, ostaje pitanje komu ću ja to prodati, to jest kojem se kupcu nadam, a kojega želim. Dva-tri puta sam se na Bakićevu blogu ozbiljno šalio da bi već trebao prestati mrcvariti fond menadžere. Eto, zadnja anegdota kojoj sam svjedočio jest financijaš koji ne zna što je QE2. Pita kolegu, ovaj ga otepe i kaže mu da to izgugla, ovome Google izbaci brod Queen Elizabeth 2, pa financijaš u čudu pita otkad se to Fed bavi gradnjom brodova. Savjet ne tražim, niti bih ga dao, smatram da su tutoriali fond menadžerima problematični iz triju razloga. Prvi je da je to često kao da tučeš invalida. Drugi je da su i najbolji među njima sputani i brojnim pravilima i masom novca kojim barataju. A treći ću karikirati. Parodirati.

Kako sam otkrio Dukat
Fond menadžeri trebali bi se zapitati kako sam ja to otkrio Dukat po 300-350 kuna, a javni je podatak bio da je Lactalis kompaniju preuzimao po nešto manje od 750. Dalje, njihova je sveta dužnost štititi nacionalne vrijednosti, što suvlasništvo u sjajnim tvrtkama definitivno jest, a posebno su to dividende koji bi većinski vlasnik mogao lopatama prebacivati preko granice. Naprosto ne vjerujem da fondovi malim ulagačima za sav preostali free float nisu dali nemoralnu ponudu, i tako spriječili većinskog vlasnika da stekne količinu dovoljnu za istiskivanje. Ponudom bi ili buduće dividende zadržali u domovini, ili bar većinskog vlasnika natjerali da poštenu cijenu plati ili malim dioničarima ili umirovljenicima. No, ako fondovi već ne kupuju Dukat, stvarno je neshvatljivo zašto ne kupuju Herbalife. Neshvatljivo je kako ne reagira ni vlast, ni regulator, ni Ustavni sud. I onda ja tako drečim iz tjedna u tjedan. Vjerujem da se svi razumijemo. Kod mene je to stvarno jednostavno. Ne tiče me se tko će to od mene kupiti. Ponudi li mi tržište dionicu po cijeni koju smatram povoljnom, kupim. Ponudi li tržište dovoljno novca, prodam dionicu. I, što se mene tiče, da nikad nitko Vupik više ne pogleda, it’s fine with me. Ako netko želi preplatiti, super. Ako takvih nema, neka Vupik bude kod mene trideset godina.

Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, HBAS-R-A, LURA-R-A, VPIK-R-A, STTB (Makedonija), PLNM (Srbija) i HLF (NYSE).

Komentari (6)
Pogledajte sve

ZA BIRTU

MA kupuj brate, tko ti brani, samo nas poštedi detalja…
I ono svjet ne bih dao, vidim okačio si mačku o rep jer se razbacuješ mjima,
Kupite mi pliz, fondovo moj dukat i herba tako da ljudi misle da sam dobro i ja kupio, Žalosno je gledati tvoje žalosne pokušaje i još žalosnije tekstove…


Negdje sam čitao da je u Evropi 75% dovoljno za istiskivanje. Ne mora biti točno ali ako se nekome da neka provjeri. Za svaki slučaj.

kada imaš 75% onda možeš samostalno odlučiti o dokapitalizaciji. Povećaš kapital pet puta, svoj si udio povećao pet puta, a udio ostalih dioničara je ostalo isti. Odnosno njima je udio postotno pao pet puta, sa 25% na 5%. Oni nisu mogli pratiti tebe u dokapitalizaciji jer si odlučio da ćeš dokapitalizirati samo ti. Zatim istisneš manjinske dioničare, i onda smanjiš kapital natrag.
Povećanje kapitala ne treba biti u cashu, može i u nekoj sumljivoj robi, koju će netko procijeniti da vrijedi milione. Ili milijarde ako zatreba.
Jedan lanac mesnica u HR je dokapitaliziran igračkama. I kaj sad ti znaš koliko igračke vrijede. U Kini ne vrijede ništ. A u HR vrijede toliko da možeš obezvrijediti udio ostalih dioničara.

Moram priznati da sam očekivao kolumnu vezanu uz navode na generationaldynamics.com. 😉

Vaš link

New Report

Close